Categories
Herstory

Sanela Klarić

Sanela Klarić doktorica je arhitekture s kojom smo razgovarali na temu važnosti poticanja naučnoistraživačkog rada kod studenata. Radila je za OSCE kao konsultant na projektima britanske vlade u sektorima pravosuđa i ruralnog razvoja, na projektima Evropske unije na umrežavanju civilnog sektora i na podršci civilnom sektoru Zapadnog Balkana i Turske. Od 2010. do 2018. bila je predsjednica, dok je trenutno savjetnica i ekspertica u Udruženju Green Building Council BiH, koje se bavi održivim i odgovornim projektima s namjerom podržavanja cirkularnog ekonomskog razvoja BiH. Profesorica je na Burch univerzitetu u Sarajevu i jedna je od predavačica na prvom događaju TED Universityja u Sarajevu, a za koji su je izabrali njeni studenti. Jednu takvu priču o studentima, naučnoistraživačkom radu i sveukupnom društvenom angažmanu Sanele Klarić donosimo vam u nastavku.

Možete li reći koliko je bitna angažovanost profesora u istraživačkom radu studenata?

Iz svog iskustva mogu reći koliko znači imati mentorice. Ja sam imala dvije, profesoricu na Sarajevskom univerzitetu Rajku Mandić i komentoricu Azru Korjenić s Tehničkog univerziteta u Beču. Obje su imale važne uloge. Profesorica Mandić u Sarajevu mi je davala potpunu podršku za istraživanje onoga što nije bilo toliko istraženo u Bosni i Hercegovini. To su teme prema kojima ljudi imaju predrasude, pa me druge kolege na Univerzitetu, kada su čuli za moju temu, nisu potpuno podržali, nego su sumnjali da li se to uopće može raditi.

Profesorica je Korjenić, pošto se na Tehničkom univerzitetu u Beču već radilo na tim temama, znala njihov značaj, pa je dala osvrt i važnost naučnog pristupa. Tako da sam imala dvije žene: jednu koja mi je više metodološki i principijelno pomogla da budem shvaćena u BiH i drugu koja mi je dala i otvorila vrata svemu onome što se tada radilo. Bez njih bi mi bilo teže raditi.

Postoji li određeno vrijeme u toku studija kada možemo reći da je student spreman za istraživanje?

To je tako sjajno pitanje! Na to mogu odgovoriti iz dva ugla – kao neko ko je radio doktorat i naučno istraživanje i neko ko je kasnije bio profesor i mentor onima koji žele istraživati. Mnogo sam više učila teorijski nego praktično. Bolonjski način studiranja omogućio je studentima da u drugom ciklusu studija istražuju. Moram priznati da u inženjerskom svijetu, pet godina nije dovoljno za sticanje znanja za titulu mastera. Nauka traži ozbiljnost – ne kažem da mnoge mlade kolege nisu ozbiljne – i bitno je da se naučno istraživanje vezuje za praksu, a ne samo za knjige.

Zbog toga neki studenti nisu spremni za istraživački rad. Potrebno je da sazrije ideja o tome šta želite istraživati i da težite k tome da vaša tema i istraživanje bude implementirano u praksi. Tada, u radu, bit ćete zadovoljni, a ne samo u odbrani doktorata. S druge strane, posebno je zadovoljstvo ako vam se desi da ono što ste istraživali, neko u industriji ili u politikama implementira. To bih poželjela svakom naučnom radniku, onima koji žele da se bave naukom kao i ženama u nauci.To je kao da ste stvorili jedan novi život.

Kako se odvija jedan istraživački proces u našoj zemlji?

Nauku finansiraju donatori i evropski projekti u Bosni i Hercegovini. Ukoliko uspijete iskoristiti te fondove, imate priliku imati novac, a što znači i istraživanje. U suprotnom je to vrlo teško. Osim toga, problem je što ne povezujemo nauku sa strateškim planiranjima, tj. s razvojem. Veoma često doživljavala sam da sami studenti ne znaju šta istraživati. Oni kojima nauka nije primaran cilj tražili su neki lakši put, dok je onima koji žele istraživati često to onemogućeno i u Austriji gdje sam ja studirala. Osim država i kompanije finansiraju istraživanja, tako da od ta dva budžeta dobijete dovoljno novca za istraživanje.

U BiH nisam se susretala da kompanija posjećuje univerzitet i traži od njega da joj kroz određena istraživanja pomogne u poboljšanju njenih proizvoda ili sistema rada, da se što više približi nekom certifikatu koji je neophodan za tržište, da implementira neke inovativne pristupe tehnologijama ili da istraži nešto potpuno novo što bi mogla predstaviti tržištu. Mi to nemamo, a projekti Evropske unije to traže. Međutim, naučni radnici koji poznaju engleski jezik mogu pisati projekte, mada je tržište Evropske unije mnogo konkretno. Tek kad projekti budu prihvaćeni, shvatimo koliko je važna spona između nauke, industrije i vlade, odnosno politike jer ona omogućava dovoljno sredstava i jasan cilj kojem idete, a na kraju i proizvod koji će biti koristan.

S obzirom da radite u inostranstvu, recite nam koja je razlika pristupa naučnoistraživačkom radu u BiH i izvan nje? Postoje li još neke razlike?

Ono što je jako bitno a što se kod nas ne dešava jeste da su akademski zaposlenici veoma cijenjeni i uticajni u sferi izmijene politika. Veoma ćete često, npr. u Austriji koja mi je najbliža, vi biti ti koji ćete, prema potrebama grada, regiona ili države, stvarati kurikulume i programe u školovanju na univerzitetima. Nametne vam se potreba da iz sinergije između vlade, industrije i univerziteta zajednički stvorite potpuno novi odsjek koji odgovara zahtjevima na tržištu.

Godinama sam pokušavala da se u BiH otvori interdisciplinarni odsjek za pejzažnu arhitekturu, koji bi uključio šumarstvo, poljoprivredu, arhitekturu te mašinstvo kao dio prirodnih materijala i obrade mobilijara od prirodnih materijala, ali i ekonomski i prirodno-matematički odsjek. To bi se teško ostvarilo jer politički nije prepoznato, tj. nedostaje spomenuta sinergija. Akademski građani, zauzeti naučnim radovima za objavljivanje u časopisima, bez ikakve finansijske podrške, i politički ucijenjeni, nisu glasni – ne vidimo ih i ne čujemo, a trebali bismo.

Najozbiljnije je to što su akademski zaposlenici korekcija i tržište, a ne korekcija i politika. Akademski su zaposlenici oni koji bi svojim istraživanjima uticali na promjene, posebno u ovom vremenskom preiodu kada doživljavamo tranziciju, jer smo smo svjesni da nas je sve ono što smo radili zadnjih 100-150 godina dovelo do toga da nećemo imati planetu na kojoj možemo raditi. 

Kakav je odnos prema studentima? Da li se potiču na istraživanja i samostalan rad? Kakva je razlika?

U BiH student sam mora pronaći šta će istraživati, a što najčešće nije u vezi s tindustrijom, nema finansijsku podršku, pa se sve svede na teoriju, čak i u inženjerskim strukama. Dobra je strana ta što evropski projekti, poput Erasmusa studentima pružaju šestomjesečni ili jednogodišnji boravak izvan BiH, gdje ih i finansiraju. Ti studenti veoma često ostanu u inostranstvu jer shvate koliko ta pomoć vrijedi. Nedopustivo je da nemate dobar javni prijevoz, dobre knjige i naučne baze, posao. U evropskim zemljama postoje ljudi koji to planiraju. Mlade generacije u BiH to nemaju, a za šta se mi borimo. 

Koja je Vaša poruka studenticama u STEM naukama?

Moja je poruka da budu svjesne koliko su sve s tim sposobnostima svestrane i šta sve mogu. To je važno, pogotovo kada govorimo o inženjerstvu. Iskustvo mi je pokazalo da, i kad dođem na sastanak gdje su svi pravnici i ekonomisti i gdje se svi bavimo politikom, inženjerski mozak, “praktični”, pogotovo ženski, pri čemu ne umanjujem vrijednost muškaraca, dovodi do toga da vi prekinete raspravu. To svim ženama koje su u inženjerskim strukama daje priliku da steknu vrline, vještine i znanja koje pomažu u bilo kojem sektoru jer znače praksu. Ujedno motivišete druge te tražite rješenja izazivajući euforiju višu nego da samo pričate o problemu.

Važno je da inženjerska struka od žena traži senzibilnost, tj. uključivanje emocija u rješavanje problema – da bismo bile u skladu s prirodom i zdravljem, moramo biti malo emotivne. Bez umanjivanja značaja muškaraca, ženske emocije, mogućnost rađanja i brige o porodici jaku su važne. Zbog toga mnogo češće nego muškarce srećem žene u okviru tema održivosti. U tom liderskom, muškom, svijetu, veoma su često muškarci ustvari okruženi upravo ženama. To treba iskoristiti na jedan lijep – radeći, u takvom timu možemo postići da i mi budemo lideri.

Razgovarala: Nejra Mujagić

Support our organization by sharing this content!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *