Categories
Wonder STEM

Položaj žena u ANUBiH 2

Piše: Selma Koso

Prethodno smo pisali i vodili istraživanje o položaju žena u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), te smo zaključili da pomenuta Akademija i dalje nema zadovoljavajući broj žena članica. Nakon toga smo dobili dodatne informacije od strane Adile Pašalić-Kreso, akademkinje i članice ANUBiH, te smo odlučili naše istraživanje nastaviti. U ovom tekstu se osvrćemo na njena dva rada: „Žene članice ANUBiH“ i „Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini“ i pišemo o uvjetima i problemima za žene u nauci.

Pašalić-Kreso u radu „Žene članice Akademije nauka i umjetnosti BiH“ daje značaj svim ženama koje su članice ANUBiH, te kroz njihove biografije, akademski rad i dostignuća u nauci dolazi do zajedničkih karakteristika ali i sociopedagoških uslova razvoja i afirmiranja žena akademkinja. Sam rad je pun značajnih informacija vezanih za žene u nauci kroz historiju te koliko se njihov položaj vremenom poboljšao, a to nam govori činjenica da nakon osnivanja prvobitnog Naučnog društva BiH 1951. godine pa sve do 1969. godine nijedna žena nije izabrana za članicu. Svega 18 godina su naučni doprinosi žena bili ignorisani, te je prva žena članica bila umjetnica Mica Todorović (1900–1981). Također do 1976. godine odnos žena i muškaraca u ANUBiH bio je 2 prema 58, odnosno 3%. Razlog koji je mogao uticati na ovakav broj žena članica može biti taj da je do 90-tih godina bilo znatno manje žena na univerzitetima nego muškaraca. Nameće se pitanje: da li je to uticaj tadašnjeg društva i stavova da su žene „za obavljanje kućanskih poslova i rađanja“ kao i činjenica da su muškarci dobijali mnogo veći podsticaj za studiranje od strane roditelja?

U svom istraživanju Pašalić-Kreso je također naglasila da ANUBiH procentualno ima više žena u svom sastavu nego druge akademije u regiji. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti od ukupno 138 članova ima 12 članica, što iznosi oko 9%, Akademija nauka i umjetnosti Crne Gore broji samo dvije članice od ukupno 41 članova, a makedonska akademija nauka i umjetnosti od 44 člana ima 4 članice.  

Pašalić-Kreso je osvrtom na kratke biografije svih članica ANUBiH mogla doći do nekoliko zajedničkih stvari za sve i zaključka. Naime, sve članice su rođene u gradovima ili su se rano u svom životu preselile u veći grad, te su tu sticale svoje obrazovanje. Sve su od početka znale svoje opredjeljenje, imale su punu podršku svojih roditelja pa i završile fakultete u velikim gradovima kao što su Sarajevo, Zagreb, Beograd. Jako rano su učestvovale u mnogim projektima, radovima, birane su i za asistentice na univerzitetima i samim tim su njihovi istraživački radovi bili objavljivani u medijima. Iz ovoga se može zaključiti da su sve članice odrasle u jako povoljnim socijalnim uvijetima gdje su mogle maksimalno iskoristiti svoj potencijal. Međutim, šanse da djevojke iz seoskih mjesta uspiju kao pomenute članice su jako male iz niza razloga, uključujući jako loše prilike i nezainteresovanost u školama i nikakvu podršku od društva. Da li je ta nejednakost u socijalno podijeljenom društvu dovela do toga da veliki broj ženskih talenata propadne? 

Možda najzanimljivija činjenica o kojoj Pašalić-Kreso govori u radu „Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini“ je obrazovanje među ženama i muškarcima. Naime, BiH po popisu iz 2013. godine od ukupnog broja nepismenog stanovništva (89.794) ima znatno veći broj žena (77.557) nego muškaraca (12.237). No taj se trend mijenja kod visokoškolskog obrazovanja, gdje je žena sa visokim obrazovanjem više od muškaraca za oko 4%. Da li je ovaj trend rezultat društvenih normi koje su nametnute ženama da se one uvijek moraju više truditi za posao i uspjeh? 

Položaj žena u nauci, pa i samoj Akademiji te njihov jako mali broj je posljedica mnogih faktora. Ipak, možda je najveći uticaj imalo društvo, društvene norme i jako slabo razvijen školski sistem u pojedinim mjestima. Iako je kroz historiju položaj žena u ANUBiH doživio znatan napredak, još uvijek preovladava društveni primitivizam kao i davanje manje značaja uspjesima žena u nauci. Zbog i dalje loše pozicije žena u Akademiji nauka i umjetnosti BiH, trebamo naglasiti sve žene naučnice i njihova dostignuća jer i one zaslužuju isti tretman i poštovanje kao muškarci. Jedino će tada njihov položaj u ANUBiH postati zadovoljavajući. 

Support our organization by sharing this content!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *