Categories
Smoking STEM

STEM Team rubrike

Piše: Ajla Karović

Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. U prvom razredu osnovne škole čujete pjesmicu: kad se male ruke slože, sve se može. I zaista može! Ovo je produkt marljivih i pametnih glavica, skupine djevojaka koje nesebično ulažu svoje vrijeme, sitnim vezom tkaju prelijepu priču koja privlači i jača sve poput njih. Sve ovo vrijeme one su pisale i pričale vama o raznim temama. Danas ćemo pričati o nama.

Vjerujem da su društvene mreže sastavni dio razvoja naše platforme, prostor koji omogućava nama, STEM timu, da stvorimo raznolike sadržaje za naše aktivne rubrike i tako ohrabrimo djevojke i žene da odaberu karijeru u STEM-u.

Na našoj web-stranici možete naći tri zanimljive rubrike. U prvoj, HER STORY, možete pročitati zanimljive intervjue koje su vodile naše djevojke. Razgovaramo sa uspješnim, inspirirajućim ženama koje svojim likom i djelom razbijaju predrasude i motiviraju ne samo djevojke, već sve ljude oko sebe kojima možda fali baš to malo, jedna ohrabrujuća poruka, da bi nastavili dalje. Svaki mjesec možete upoznati životnu priču jedne uspješne žene, pa ako ovaj mjesec već niste, toplo vam preporučujemo da se prebacite na HerStory rubriku.

Naredna rubrika, kako joj i samo ime kaže, otkriva vam sva čuda i čari STEM područja. U Wonder STEM rubrici možete pročitati tekstove koji će vam pomoći da upoznate i saznate priče o kojima niste znali, dodatno istražite i educirate se o temama za koje možda nikada niste ni čuli. Naše djevojke pišu zanimljive tekstove uz koje, ispijajući svoju jutarnju kafu, možete povećati znanje, a poznato je da što više znamo više i vrijedimo.

A znate li kada je znanje najbolje? Kada se primjenjuje. Naša rubrika Smoking STEM sadrži tekstove o našim aktivnostima koje se sastoje od izazova, seminara, radionica i različitih projekata. Ipak, glavni cilj nam je informirati vas o njima, motivirati vas da nam se pridružite, da sve svoje kapacitete akumulirate u zanimljive aktivnosti, te prikažete i sebi i ljudima oko sebe koliko zapravo kreativnosti možemo naći u ovim naukama.

Prelazeći na naše društvene mreže, novih rubrika nam ne manjka. Na našem instagram profilu, u rubrici Wonder Woman možete pokupiti svoju sedmičnu dozu motivacije kroz postignuća mladih žena širom svijeta. Nevjerovatno je ponekad koliko pametnih djevojaka imamo u našem okruženju. Mi smo tu da djelima motivišemo mlađe, a nas motivišu djela žena prije nas. U rubrici Know Her Name podsjećamo na priče i uspjehe žena čiji su lik i djelo ne samo vrijedni pomena, već su neke od njih učinile toliko, da nama svakodnevne i obične stvari ne bi bile dostupne bez njih.

Naša najnovija rubrika 15minTalks, na Facebook i Instagram profilu, daje nam mogućnost interakcije s vama. Kroz petnaestominutne razgovore sa našim gostima, skrećemo pažnju na važne teme u svakodnevnom životu kao i razvoju karijere. Govorimo o: motivaciji i inspiraciji, obrazovanju, stipendijama i radu s ljudima.

Nakon produktivne radne sedmice, želite sebi dati oduška? Skoknite do naše rubrike STEM Team Recommends na kojoj svakog petka preporučujemo film, seriju, knjigu ili podcast koji ističe žene u znanosti. Budući da je neobično da prođe dan bez konzumiranja neke vrste sadržaja, posebno u ovo vrijeme pandemije, smatramo da je to idealan način da osnažimo neku djevojku ili ženu kroz zabavu. A dobra vijest je da ćete na našim profilima na društvenim mrežama moći pronaći preporuke za najmlađe, za ljubitelje naučne fantastike i tehnologije i one koji više preferiraju slušati nego gledati.

I na kraju ove priče, ništa ne bi bilo moguće da nije vrijednih djevojaka koje rade u pozadini svega ovoga. Daju ideje, pišu, istražuju, vode brigu o tome kada ćemo objaviti nešto, kako će izgledati objava… Svaka od njih zaslužuje ogromnu zahvalu! Hvala vam super žene ovog tima što sve svoje ideje pretvarate u djelo. A vama, dragi čitatelji, preporučujem da pročitate sve što vam je promaklo i pridružite se našem timu ako i vi imate zanimljive priče i ideje! Vaš STEM tim-ko.

Categories
Wonder STEM

Položaj žena u ANUBiH 2

Piše: Selma Koso

Prethodno smo pisali i vodili istraživanje o položaju žena u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), te smo zaključili da pomenuta Akademija i dalje nema zadovoljavajući broj žena članica. Nakon toga smo dobili dodatne informacije od strane Adile Pašalić-Kreso, akademkinje i članice ANUBiH, te smo odlučili naše istraživanje nastaviti. U ovom tekstu se osvrćemo na njena dva rada: „Žene članice ANUBiH“ i „Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini“ i pišemo o uvjetima i problemima za žene u nauci.

Pašalić-Kreso u radu „Žene članice Akademije nauka i umjetnosti BiH“ daje značaj svim ženama koje su članice ANUBiH, te kroz njihove biografije, akademski rad i dostignuća u nauci dolazi do zajedničkih karakteristika ali i sociopedagoških uslova razvoja i afirmiranja žena akademkinja. Sam rad je pun značajnih informacija vezanih za žene u nauci kroz historiju te koliko se njihov položaj vremenom poboljšao, a to nam govori činjenica da nakon osnivanja prvobitnog Naučnog društva BiH 1951. godine pa sve do 1969. godine nijedna žena nije izabrana za članicu. Svega 18 godina su naučni doprinosi žena bili ignorisani, te je prva žena članica bila umjetnica Mica Todorović (1900–1981). Također do 1976. godine odnos žena i muškaraca u ANUBiH bio je 2 prema 58, odnosno 3%. Razlog koji je mogao uticati na ovakav broj žena članica može biti taj da je do 90-tih godina bilo znatno manje žena na univerzitetima nego muškaraca. Nameće se pitanje: da li je to uticaj tadašnjeg društva i stavova da su žene „za obavljanje kućanskih poslova i rađanja“ kao i činjenica da su muškarci dobijali mnogo veći podsticaj za studiranje od strane roditelja?

U svom istraživanju Pašalić-Kreso je također naglasila da ANUBiH procentualno ima više žena u svom sastavu nego druge akademije u regiji. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti od ukupno 138 članova ima 12 članica, što iznosi oko 9%, Akademija nauka i umjetnosti Crne Gore broji samo dvije članice od ukupno 41 članova, a makedonska akademija nauka i umjetnosti od 44 člana ima 4 članice.  

Pašalić-Kreso je osvrtom na kratke biografije svih članica ANUBiH mogla doći do nekoliko zajedničkih stvari za sve i zaključka. Naime, sve članice su rođene u gradovima ili su se rano u svom životu preselile u veći grad, te su tu sticale svoje obrazovanje. Sve su od početka znale svoje opredjeljenje, imale su punu podršku svojih roditelja pa i završile fakultete u velikim gradovima kao što su Sarajevo, Zagreb, Beograd. Jako rano su učestvovale u mnogim projektima, radovima, birane su i za asistentice na univerzitetima i samim tim su njihovi istraživački radovi bili objavljivani u medijima. Iz ovoga se može zaključiti da su sve članice odrasle u jako povoljnim socijalnim uvijetima gdje su mogle maksimalno iskoristiti svoj potencijal. Međutim, šanse da djevojke iz seoskih mjesta uspiju kao pomenute članice su jako male iz niza razloga, uključujući jako loše prilike i nezainteresovanost u školama i nikakvu podršku od društva. Da li je ta nejednakost u socijalno podijeljenom društvu dovela do toga da veliki broj ženskih talenata propadne? 

Možda najzanimljivija činjenica o kojoj Pašalić-Kreso govori u radu „Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini“ je obrazovanje među ženama i muškarcima. Naime, BiH po popisu iz 2013. godine od ukupnog broja nepismenog stanovništva (89.794) ima znatno veći broj žena (77.557) nego muškaraca (12.237). No taj se trend mijenja kod visokoškolskog obrazovanja, gdje je žena sa visokim obrazovanjem više od muškaraca za oko 4%. Da li je ovaj trend rezultat društvenih normi koje su nametnute ženama da se one uvijek moraju više truditi za posao i uspjeh? 

Položaj žena u nauci, pa i samoj Akademiji te njihov jako mali broj je posljedica mnogih faktora. Ipak, možda je najveći uticaj imalo društvo, društvene norme i jako slabo razvijen školski sistem u pojedinim mjestima. Iako je kroz historiju položaj žena u ANUBiH doživio znatan napredak, još uvijek preovladava društveni primitivizam kao i davanje manje značaja uspjesima žena u nauci. Zbog i dalje loše pozicije žena u Akademiji nauka i umjetnosti BiH, trebamo naglasiti sve žene naučnice i njihova dostignuća jer i one zaslužuju isti tretman i poštovanje kao muškarci. Jedino će tada njihov položaj u ANUBiH postati zadovoljavajući. 

Categories
Wonder STEM

International Girls in ICT day

Piše: Adna Turulja

Međunarodni dan djevojaka u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama obilježava se svakog četvrtog četvrtka u aprilu. Ove će se godine obilježiti 22.4. Ovako značajan datum se obilježava u preko 150 zemalja širom svijeta, a cilj je proslaviti djevojke i žene, te njihov doprinos IT svijetu. Obilježavanje ovog dana ima za cilj da podstakne žene i djevojke da studiraju, da budu inovativne, kreativne, spremne na rizik, te da grade svoje karijere u tehnološkom sektoru.   

ICT je najbrži rastući sektor na svijetu, nešto bez čega ne bismo mogli zamisliti današnji svijet, komunikaciju i mogućnosti koje nam pruža. ICT je ustvari veoma širok sektor u kojem se stalno javljaju novi koncepti, stalno se mijenja i razvija.                                                                                                                       

Sam izraz informacijsko-komunikacijske tehnologije se prvi put spominje 1997. godine. Zahvaljujući IT-u imamo dostupne uređaje preko kojih šaljemo i primamo informacije elektronskim putem u digitalnoj formi. Omogućena je  masovna komunikacija i mogućnost povezivanja više strana svijeta putem prenosivih uređaja.  

Iako je 21. vijek i tehnologija  je masovno napredovala, problem nejednakosti spolova je i dalje prisutan, kako u svemu tako i u  IT sektoru.  Shodno problemu, javlja se pitanje: Gdje su žene u IT-u i da li se dovoljno spominju?   

Istraživanjem informacija o ženama u ICT-u, otkrile smo da su prema podacima European Institute for Gender Equalitya glavna tri razloga zašto postoji manjak ženske populacije u ICT-u nedostatak interesa i kvalifikacija na IT poslovima, favorizovanje ICT karijere muškaraca  i razni kulturni faktori koji povezuju ICT sektor sa muškosti.                                                                                                                              

Nažalost, IT branša kao i STEM područja i karijere u istim nisu tako sklone ženama. Postoje velike razlike između muškaraca i žena naročito u STEM sektorima i poslovima. Žene su primorane da dokazuju svoj položaj jer često bivaju podcijenjene i dobijaju znantno manje prilika za razliku od kolega, smatraju u ICT Solutions & Education.  

Navode i da, iako su u mnogim slučajevima žene bile sam mozak određene IT operacije, u nekima su čak muškarci preuzimali zasluge za postignuća koja im ne pripadaju. Možemo reći da nije problem u količini nezainteresovanosti žena za IT sektor, već u tome što one bivaju zasjenjene od strane muškaraca, koji preuzimaju zasluge za njihov uspjeh. 

Kao primjer možemo navesti ENIAC – prvi električni računar koji je i prvi računar ikada napravljen. Programiralo ga je šest žena 1946. godine u sklopu tajnog projekta Drugog svjetskog rata. Nažalost, iako su one uradile najvažniji dio posla i iako kompjuter bez njih ne bi mogao funkcionisati, nisu im date nikakve zasluge za vlastiti rad. Na fotografijama, one su predstavljene samo kao modeli koji su pozirali da bi računar što bolje izgledao, dok su sve zasluge usmjerene na Johna Mauchlya. 

Žene koje su zaslužne za prvi računar su: Jean Jennings, Marlyn Wescoff, Ruth Lichterman, Betty Snyder, Frances Bilas i  Kay McNulty.

Zabrinjavajući su podaci i informacije ICT Solutions & Educationa u kojima pronalazimo da istraživanje Adeva IT organizacije iz 2018. godine pokazuje da je više žena bilo u IT sektoru 1980-ih godina, na samom početku razvoja ICT-a, nego danas u 21. vijeku kada je postotak spao na svega 25%.  

Samo 19% žena u svijetu uspije postići visoku poziciju u ICT-u. Prema podacima EUROSTAT-a u Evropskoj Uniji, 1,3 miliona studenata uče i obrazuju se u IT sektoru, a od te cifre samo 17% čini žene. Belgija je zemlja u kojoj je zabilježen najveći postotak žena koje studiraju ICT – čak 37%.   

Dnièle Castle, izvršna direktorica Graduate Women Internationala, otrkiva da u svijetu imamo cifru od 7 miliona zaposlenih u IT sektoru, od kojih je 30% žena. 

Izvor: EDJNet – The Euoropean Data Journalism Network

U svojim tekstovima ICT Solutions & Education navodi mnogo razloga zašto se djevojke i žene ne odlučuju za studije, ili odustaju od istih u ICT sektoru i STEM naukama. Neki od njih su nezainteresovanost za učenjem STEM oblasti, neke ne vide sebe u tehnološkim karijerama, a samo 16% djevojaka je izjavilo da im je neko predložio da se bave tehnološkom karijerom. Najbitniji razlog je taj da djevojke i žene smatraju da nemaju dovoljno uzora koje bi pratile u ICT i STEM karijerama. 

Poražavajuće je što nijedan postotak i nijedna cifra ne prelaze preko 50%  niti čak dosežu taj broj, bilo da se radi o statistici pojedinačnih država ili ukupnom postotku. Važno je motivisati i podržati svaku djevojku ili ženu koja želi da se bavi informacijsko-komunikacijskim tehnologijama ili STEM naukama, jer možda baš ona postane uzor koji će biti potreban nekoj djevojčici da skupi hrabrost i krene velikim stopama. 

Categories
Herstory

Irem Silajdžić

Razgovarala: Nejra Mujagić

Ove sedmice vam donosimo intervju sa doc. dr. Irem Silajdžić, višom savjetnicom za zaštitu okoliša u firmi ENOVA. Iremin put počinje u Istanbulu gdje spletom okolnosti upisuje okolišni inženjering. U svojoj bogatoj karijeri radila je na Institutu za hidrotehniku Univerziteta u Sarajevu i kao profesorica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu. Sa Irem smo razgovarali o njenom studiju u Istanbulu, izboru zanimanja, te poteškoćama s kojima se susrela po povratku u Bosnu i Hercegovinu sa nostrifikacijom njenog zanimanja. S obzirom na to da studij koji je pohađala u Turskoj ne postoji u Bosni i Hercegovini, rado smo načele i ovu temu. U nastavku čitajte o njenom putu i šta savjetuje mladima koji se nađu u sličnoj situaciji.

Vi ste studirali u Turskoj. Da li biste mogli reći zašto ste se odlučili za odlazak vani i zašto je Vaš izbor bila baš Turska?

Moj odlazak vani je bio u jeku ratnih dešavanja, a izbor je bio Turska najviše iz privatnih razloga, jer sam imala porodicu tamo. U to vrijeme, ‘93. godine, sistem upisivanja univerziteta u Turskoj bio je takav da se pohađa jedinstveni test znanja za strance u Ankari, gdje te na osnovu postignutog rezultata razmjeste na jedan od 12 fakulteta koje ti unaprijed odabereš. Za strance je prvi izbor uvijek Bogazici univerzitet zbog nastave na engleskom jeziku. Ni ja nisam znala turski jezik, tako da je opcija bila samo studiranje na engleskom.  Prve dvije-tri opcije su bile vezane za arhitekturu, jer mi je želja bila da studiram arhitekturu na nekim univerzitetima koji su nudili taj smjer na engleskom jeziku. Međutim na preporuku mog rahmetli oca, koji se netom prije rata zatekao u Njemačkoj na velikom sajmu okolišnih tehnologija i koji me je savjetovao da je zaštita okoliša struka budućnosti, stavila sam i to kao jednu od opcija, iako mi ona nije bila prvi izbor nego neki četvrti, peti. Marmara Univerzitet je tada jedini imao taj smjer i s obzirom na to da interes nije bio velik, ja sam izgleda bila jedini kandidat (smijeh). Tako da je izbor moje buduće karijere bio splet okolnosti ili igra slučaja.

Koja je prema Vama najveća razlika između studiranja u Bosni i Hercegovini i studiranja u Turskoj?

U to vrijeme, a moram biti iskrena, i dan-danas mislim da su razlike zaista velike, prvenstveno u mogućnostima koje nudi obrazovni sistem u Turskoj, gdje se jako puno ulaže u obrazovanje. Primjera radi – fakultet na kojem sam ja bila, a koji je i u Turskoj tada bio novi, bio je rezultat želje i potrebe da se prate svjetski tokovi i da se razvija fakultetsko obrazovanje u smjerovima koji se  pojavljuju kao novi u Evropi i u svijetu. Moji  profesori su bili uglavnom ljudi koji su studirali u Americi i vratili se u Tursku, te su sa svojim obrazovanjem, znanjem i željom odlučili da osnuju taj, tada potpuno novi, smjer. I iz ovog primjera možemo vidjeti da se u Turskoj jako puno ulaže u nauku i obrazovanje. Ulaganja u naučnoistraživački rad su po meni jedna od ključnih razlika u poređenju s našim univerzitetskim obrazovanjem. Tamo se pružaju mogućnosti sticanja i primjene savremenih znanja gdje studenti dobiju mentorsku i finansijsku podršku kako bi rad bio što kvalitetniji i naučno priznat. Zaista, ako pogledamo naučne časopise, takozvane Current Content časopise, ja i dan-danas prepoznajem svoje profesore i bivše studente koji su tada sa mnom studirali, a danas završili kao asistenti na Marmari ili se bave ovim poslom, da tu objavljuju radove vrhunskog kvaliteta. Vidim i na njihovim LinkedIn profilima kakva postigunuća imaju u svijetu nauke. Da zaključim, sigurno mogu reći da je studiranje u Turskoj velika prednost. Naravno – druga kultura, drugi jezik, ali evo, nude se i mogućnosti za studiranje i na engleskom. Dakle bilo da se odabere studiranje na engleskom ili turskom radi se o jednom konceptu koji je zaista napredan i koji po meni daje adekvatno znanje i sposobnosti, prvenstveno sposobnosti koje studenta pripremaju za tržište rada. 

Vaš smjer u tom periodu nije postojao kod nas. Možete li malo više objasniti glavni objektiv Vašeg zanimanja?

Okolišni inženjering je jedna grana inženjerstva koja se bavi zaštitom okoliša, ali prvenstveno kroz primjenu tehnologija koje pomažu u zaštiti okoliša. Primjera radi, ako govorimo o zaštiti voda kao resursa, onda su to tehnologije koje se primjenjuju za prečišćavanje otpadnih voda, odnosno pitkih voda tamo gdje je to neophodno. Ako govorimo o čvrstom otpadu onda su to dizajnerska, projektantska rješenja za različite vrste deponovanja otpada, odnosno za reciklažu. Ako je u pitanju kvalitet zraka, onda su to tehnologije koje se primjenjuju u industriji kod različitih emitera zagađenja zraka da bi se prečistile emisije u zraku. Tako da je to u suštini inženjerski pristup zaštiti okoliša gdje se kroz primjenu različitih tehnologija utiče na to da zagaditelji koji se emituju kao rezultat različitih aktivnosti, prvenstveno industrijskih, a onda i ljudskih, prečiste prije puštanja u okoliš. Međutim to bi bilo vrlo usko posmatranje problematike zaštite okoliša. Mi smo i na fakultetu, a naravno i kasnije u mom svakodnevnom radu, imali i imamo fokus i na dio vezan za politike, strategije, strateški pristup zaštiti okoliša kroz primjenu, odnosno kroz definisanje različitih pravaca u kojima jedna država treba da ide kad je u pitanju zaštita okoliša. Također u fokusu je i procjena utjecaja određenih aktivnosti, ljudskih aktivnosti, kako one utječu na okoliš – ovaj neki soft dio i ovaj inženjerski dio koji se tiče projektovanja i puštanja u rad uređaja, naprimjer za prečišćavanje. Kod nas je ta problematika bila zastupljena na Univerzitetu u Sarajevu na Građevinskom fakultetu, smjer hidrotehnika, gdje se  izučavaju pitanja zaštite voda i zaštite od voda. Poslije rata, zahvaljujući profesorima koji su radili, smjer je proširen i na čvrsti otpad, tako da danas na tom fakultetu postoje predmeti koji se odnose na upravljanje otpadom. Međutim to je nedovoljno. Zato je i nastao okolišni inženjering kao smjer koji je svojevremeno u Americi nastao upravo iz smjera koji se zvao Sanitary Engineering (ili u našem sistemu hidrotehnika), jer je postojala potreba da se ujedini inženjersko znanje i soft policy znanje da bi se pristupilo zaštiti okoliša. Kod nas u Bosni i Hercegovini još uvijek nema zvanično smjer koji se zove okolišni inženjering. Prema mojim saznanjima, imamo na Univerzitetu u Tuzli smjer koji se zove zaštita okoliša, a Mašinski Fakultet Univerziteta u Sarajevu ima namjeru naredne godine pokrenuti smjer sličan okolišnom inženjeringu, ne znam tačno kako će mu biti stvarni naziv, ali poznajem neke profesore koji rade na tome i vrlo vjerovatno će se uskoro pokrenuti i taj smjer na Univerzitetu u Sarajevu.

Da li je potrebno da se i kod nas uvrsti takva vrsta studija?

Naravno! Naravno da nam je potrebno. Na PMF-u imamo ekologiju, na građevini imamo hidrotehniku, na mašinstvu imamo procesno inžinjerstvo i energetiku. U principu, potrebni su nam ljudi koji od svega dobiju pomalo i onda se mogu na drugom ciklusu studija specijalizirati u određenoj oblasti. Problematika zaštite okoliša se razmatra i kroz politike i kroz praksu, i kroz rad administrativnih organa i kroz rad istraživača, konsultanata i nevladinog sektora. Potrebni su nam ljudi koji dobijaju proširena, a ne usko specifična, znanja o zaštiti okoliša kako bi imali široko razumijevanje problematike u poslu koji će sutra obavljati. Mislim – to je kao medicina, dobiješ znanje iz medicine, a poslije se specijaliziraš za nešto što te zanima. Ja se nadam, i barem mi se tako čini, da će ovo na Mašinskom fakultetu biti ono što bi nama trebalo.

Kakve su bile reakcije i situacija po Vašem povratku u BiH s obzirom na to da ste već spomenuli da Vaša struka nije bila registrovana u našoj državi?

Okolišno inžinjerstvo nije bilo registrovano kao zanimanje i naravno iz razloga što obrazovanje u Bosni ne nudi takav smjer. Svoj radni staž sam započela kao programer sa završenom srednjom školom (smijeh), a naknadno sam radila na nostrifikaciji diplome. Prilikom nostrifikacije diplome bila je formirana posebna komisija sa različitih fakulteta, sa PMF-a, sa Poljoprivredno-prehrambenog i sa Građevinskog, upravo zbog ove multidisciplinarnosti. Nostrifikovali su mi diplomu upravo ovim nazivom – diplomirani okolišni inženjer. Ali kao što sam rekla, takvo zanimanje nije postojalo u registru zanimanja kod nas, što, evo, može biti inicijativa da se pokrene. U Bosnu sam se vratila 1999. godine i naravno tada niko nije znao šta znači okolišni inženjer tako da nije bilo lako naći posao u ovoj struci. Ja sam imala sreću da upoznam prof. dr. Tarika Kupusovića, koji je bio tada direktor Instituta za hidrotehniku Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, velikog vizionara koji je pratio svjetske trendove i dao mi priliku da uđem u njegov tim i radim sa ljudima koji su pretežno bili hidrotehničari, ali upravo zbog te njegove vizije i razumijevanja sektora i trendova, prostor je dao i  novinarima i ekonomistima pa i meni.      

Da li ste bili obeshrabreni nemogućnošću adekvatnog prevoda i pronalaska posla u BiH? Da li ste se zapitali zašto niste ostali u inostranstvu?

Prvo da krenem od toga zašto nisam ostala vani. Ja sam u Turskoj bila šest godina i od prve godine sam znala da neću ostati u Turskoj. Ne zato što ne volim Tursku, naprotiv – jako volim Tursku i rado se vraćam tamo. Gledam turske serije (smijeh). Jako volim Tursku stvarno, i trudim se da održim taj neki kontakt i jezik živim. Ali način života u Turskoj, u Istanbulu u kojem sam ja živjela, jednostavno nije način života na koji smo mi navikli: turbulencije, užurbanost, puno ljudi na jednom mjestu; to jednostavno nije nešto na što smo mi navikli. Ja sam uvijek znala da ću se vratiti i jedva sam čekala da se vratim, tako da uopće nije bilo dileme. Da li me je nešto obeshrabrilo? Prvenstveno me je obeshrabrila nostrifikacija diplome i trebalo mi je jako puno vremena i bila sam među prvima koji probijaju led sa fakultetima koji ovdje ne postoje, tako da nije bilo ni načina kako dobiti nostrifikaciju te diplome. Čujem da i dan-danas ima sličnih problema, ali barem ima neka procedura, formiraju komisije, tako da to ide mnogo lakše. Ali tada mi je to bio popriličan problem i to me je malo obeshrabrilo, ali ne toliko značajno, jer sam već bila na neki način zaposlena, radila sam u timu profesora Kupusovića na Institutu za hidrotehniku. Nostrifikacija diplome kao takva nije puno ni značila u predstavljanju ko sam, šta sam, šta radim i onoga na čemu sam radila. Što ne znači da bi svakome bilo tako, jer nekome je vrlo važno da je diploma kako treba kako bi se čovjek mogao zaposliti. Tada je bilo važnije znanje koje nosim. Inače, nekad bude teško, jer čovjek bi da pomakne stvari naprijed, ima neki entuzijazam. Evo ja sam radila na fakultetu jedno vrijeme, na Univerzitetu u Sarajevu, predavala sam. Čovjek bi htio da unaprijedi sistem, da pruži više, ali… ulaganje u nauku je nedovoljno i onda čovjek bude nekako razočaran. Tako da su to bile neke stvari koje su obeshrabrivale, ali mogu reći da su fakultet kao takav i znanje koje sam nosila bili ključni da me pozicioniraju da mogu lako da budem dobra u onome što radim, da surađujem sa ljudima i da konačno i predajem na fakultetu. Stečeno znanje i struka su bili dovoljni da mogu da napredujem.

Da li smatrate da u Bosni imamo nedostatak određenih smjerova na fakultetima? 

Pa malo sam u toku i ne mogu se složiti da nam fali smjerova. Nismo ograničeni toliko u tome, barem ne na svakom fakultetu. Postoji, istina je, ako samo govorim o Univerzitetu u Sarajevu, velika razlika između kvaliteta obrazovanja među fakultetima, prema mome mišljenju. Ono što sam mogla da vidim na nekoliko fakulteta, velika je razlika u onome što se nudi na smjerovima i kakvi studenti izlaze – spremni ili nespremni za taj posao. Tako da neki fakulteti stvarno nude više i idu korak naprijed i to zahvaljujući, vjerovatno, kadru koji tamo radi, dekanu i profesorima i nekim individualnim zalaganjima, da kroz predavanja približe svjetske trendove i da daju tu raznolikost određenoj struci. Opet postoje drugi koji su ostali zakucani u vremenu i prostoru prije 50 godina. Istina je da su finansijske mogućnosti ograničene, ali mislim da ima dovoljno sposobnih ljudi koji su spremni da stvari guraju naprijed i to se osjeti. Prije svega govorim o Univerzitetu u Sarajevu, o privatnim univerzitetima ne mogu govoriti. Ono što znam je da IUS ima kvalitetan kadar i da radi dobro. A što se tiče te ograničenosti, istina je da većina fakulteta još uvijek ima smjerove koji su stari po 10, 15, 20 godina, ali evo kažem, nekim svojim ličnim zalaganjem ljudi kreiraju teme, pa čak iako je unutar nekog tog predmeta, koje su savremene i prate trendove otvaranjem novih smjerova. To naravno uvijek ide malo teže, jer treba i kadar za to i asistenti i prostor i vrijeme. Tako da i jeste i nije to što ste me pitali. Da li nam nešto fali? Mislim, uvijek nešto fali. Imaju moderni smjerovi na fakultetima; fali, ali evo radi se na tome. 

Koja je Vaša poruka mladim djevojkama koje se nađu u situaciji sličnoj Vašoj?

Mislim da su trenutno raspoloživi ERASMUS programi razmjene studenata koji pružaju mogućnost odlaska vani na semestar ili dva, odlična prilika da se izađe iz naših okvira i odaberu predmeti kojih kod nas nema, da se prošire vidici, nauči nešto novo. Naravno, to znanje iz univerziteskog obrazovanja jeste bitno, ali širenje okvira, širenje vizure kad izađete iz Bosne i Hercegovine i vidite kako je to negdje tamo vani je isto jedna stvar koja pomaže da budete bolji jednostavno, da poželite da napravite nešto bolje ovdje, da se prenese znanje stečeno vani – ovdje. Odlazak na studiranje u potpunosti vani je isto odličan izbor. Nekim ljudima je i potrebno, zavisno od ličnosti i karaktera. Studiranje vani je meni dalo znanje i obogatilo me na mnogo načina. Tako da ERASMUS programi i razmjena studenata definitivno šire vidike studenata i daju im priliku da steknu neko novo znanje koje naši univerziteti ne nude. Osim toga ako je neko previše vezan za domovinu, odlična prilika su i online kursevi koje nude svjetski univerziteti, koji imaju programe sa diplomom, a i bez diplome. Našim studenticama koje žele da studiraju ovdje i nemaju ambicija da idu vani definitivno preporučujem da svoje znanje šire online kursevima kojih zaista ima mnogo, na različite teme – od okoliša do bilo koje oblasti IT tehnologija, fizike ili bilo koje druge grane koja je njima interesantna. Tako da je to još jedan od načina kako iskoristiti vrijeme i steći nova znanja. 

Categories
Wonder STEM

R. S. Makedonija prva u Evropi po procentu žena istraživača

Piše: Teodora Cvetković

Teško je devojci ili ženi u jednoj patrijarhalnoj zajednici da zauzme mesto muškarca ili da se izdigne iznad njega. Ženama na Balkanu uvek je to bio izazov. Mnoge žene su uspele da prevaziđu rodnu nejednakost, da izađu iz okvira stereotipa i predrasuda i da postanu velike i poznate naučnice, ne samo na Balkanu, već i širom sveta.

Ženska prava su i danas tema svake rasprave. Ali žene čvrsto koračaju svetom i svaka njihova zamisao urodi plodom. Tako je i u naukama. Kako nam je poznato, Republika Severna Makedonija je zauzela mesto broj jedan u Evropi zastupljenošću žena u nauci, prema statističkom istraživanju koje je uradio UNESCO 2019 godine.

Prema statistici u 2015. godini, 44,2% su stručnjaci i naučnici, a 55,8% stručnjakinje i naučnice.

U 2016. godini broj muškaraca se povećava za 1,5% i iznosi  43,7% ukupno, a broj žena dolazi na 56,3%, dok u 2017. godini 44,1% su muškarci, a 55,9% žene. A prema najnovijem istraživanju iz 2019. godine napravljenom pri Institutu za statistiku UNESCO, utvrđeno je da na svetskom nivou samo 29,3 % od istraživača su žene. 

Naime, izveštaj iz juna 2019. pokazao je da je u Republici Severnoj  Makedoniji  procenat žena istraživačica  52,3%. Ovaj procenat pokazuje da ima nade, da se žene i devojke mogu izboriti i mogu biti deo jedne globalne promene, a to mogu uraditi tako što će postati uspešne u svojoj oblasti, u nauci, ali pre svega u životu koje su same izabrale živeti.

Za to koliko je zanimljivo biti deo istraživanja informatičke tehnologije, priča mlada  naučnica IT sektora Monika Rizovska. Ona je za British Council S. Makedonija izjavila da je prilikom upisa na fakultet bila skeptična jer je mislila da informatika podrazumeva celodnevni boravak ispred kompjutera. Ali sada, kao deo najveće IT kompanije u S. Makedoniji ona ističe: „Kad svaka devojka i žena da sebi mogućnost da istražuje IT profesije i mogućnost da realizuje svoj potencijal u njima, onda uspeva da izgradi karijeru koja je izgledala nedostižno ili je nosila stereotipni naziv „muška profesija”.

Za Radio MOF mlade naučnice koje su uspele da izgrade karijeru izjavljuju da je u R.S. Makedoniji teško uspeti, ali znanjem koje su stekle tokom studija i naučnih istraživanja pomogli su im i otvorili su im vrata ka Evropi. “Rad na sebi i rad sa ljubavlju prema nauci je nešto što je najvažnije”, poručuju one.

Categories
Herstory

Monika Šafhauzer, Neira Babić i Melisa Nicević

Razgovarala: Emina Bilalović

U novom intervjuu razgovarali smo sa tri mlade naučnice: Monikom, Neirom i Melisom. Sve tri su dugi niz godina bile aktivne u projektima i kampovima vezanim za biologiju. Upravo su na tim kampovima odlučile da se bave istraživanjem hiropterologije. Hiropterologija je neistražena nauka u BiH i nema stručnjaka čije je to životno opredjeljenje. Ovim su  studenticama fokus istraživanja bili šišmiši te su tokom istraživanja na zaštićenom području Bentbaše sasvim slučajno uhvatile u mrežu patuljastog brkatog šišmiša i time obogatile spisak vrsta Bosne i Hercegovine. Navode da su šišmiši jako plašljiva stvorenja i sve vezano za njih nije istina. Ne napadaju ljude, niti se zapliću u kosu i teže svega par grama.

Monika Šafhauzer je bachelor biohemije i fiziologije. Sada je na drugom ciklusu studija na Yokohama City University School of Medicine, Histology and Cell Biology Laboratory. Trenutno radi na projektu vezanom za epigenetička istraživanja germinalnih stem ćelija. Napisala je par značajnih radova, učestvovala u mnogim projektima i bila je predsjednica Asocijacije studenata biologije BiH.

Monika Šafhauzer


Neira Babić je, također, bachelor biohemije i fiziologije. Sada je na Uppsala Univerzitetu u Švedskoj,  istraživačka studentica odjela za farmacetuske nauke sa posebnim osvrtom u razvoju proteinskih lijekova. Bavi se pronalaskom i istraživanjem novih proteinskih lijekova za neurodegenerativne bolesti, konkretno radi sa mentoricom na Alzhaimeru.

Neira Babić


Melisa Nicević je završila Veterinarski fakultet u Sarajevu i trenutno radi na Veterinarskom Institutu u Laboratoriji za molekularno genetička i forenzička ispitivanja kao pripravnica. Angažovana je kao ispitivačica uzoraka i  provodi razna istraživanja. Najnovije istraživanje njenog tima je vezano za prenos virusa Covid-19 sa čovjeka na psa i detektovanje britanskog soja virusa.

Melisa Nicević

Kakvu su podršku javnosti i Univerziteta dobile pronalaskom nove vrste šišmiša, kako se to odrazilo na njihove karijere i školovanje pročitajte u nastavku.

Kako su vas podržali u BiH po pitanju vašeg pronalaska?

Monika: Naš pronalazak je bio prepoznat od strane Centra za krš i speleologiju te profesora Jasminka Mulaomerovića. Nakon pronalaska nove vrste šišmiša za Bosnu I Hercegovinu i sama sam počela da radim u ovom centru te samim tim sam počela da gradim svoju karijeru u ovom polju na nešto ozbiljnijem nivou. Da smo bili prepoznati od strane nekih drugih organizacija, nismo, mada to što smo mi radile i istraživale svakako nismo uradile imajući na umu to da ćemo biti prepoznate na nekom većem nivou. Nama je bila dovoljna lična satisfakcija  i ostvarenje koje smo dobile kroz taj rad.

Neira: Najbitnije je da su nas podržali sa Centra za krš i speleologiju i “Naše ptice”, tj. udruženja koja su nam uručila nagradu. Nakon toga dosta su nas podržali mediji, kao i ljudi koji su nam se javljali kako bi čuli našu priču, najčešće novinari i televizijske kuće. 

Melisa: Kada se sve desilo, tj. kada je sve bilo zvanično nisam bila u BiH. Bila sam poprilično i prostorno i vremenski izolovana. Sve je bilo popraćeno medijima, ali zbog vremenske razlike, a i zbog zabrane mnogih društvenih mreža u Kini, propustila sam dosta toga.

Kakvu ste podršku imale na Univerzitetu?

Monika: Iako je veoma tužno, nismo imale podršku na Univerzitetu, mada smatram da dosta osoba na našem Univerzitetu nije bilo upoznato sa našim otkrićem i/ili nisu znali da se time bavimo. Da li je to naš propust što nismo bile dovoljno “glasne” da to dođe do nekog većeg nivoa ili njihov propust što nisu dovoljno upoznati sa radom njihovih studenata, nije na nama da procijenimo…

Neira: Nismo dobili podršku na Univerzitetu i na Prirodno-matematičkom fakultetu i ne znam koliko su ljudi uopšte bili upućeni ili jednostavno to nisu spominjali. Možda jedan ili dva profesora su znala za naše otkriće i čestitali nam. Finansijsku podršku nismo imali, niti potrebnu opremu. Svu potrebnu podršku nam je uvijek obezbjeđivao Centar za krš i speleologiju, u smislu opreme i finansija. Što je najbitnije mnogo su unaprijedili naše znanje, jer smo od Jasminka Mulaomerića mnogo naučili i zajedno smo išli na teren. 

Melisa: Kada se sve to desilo dobila sam pohvale od profesora i profesorica. Vratila sam se u BiH nakon 7 mjeseci. Kada sam krenula na Univerzitet uvijek sam se trudila i profesori su to prepoznali tako da mi je otkriće bilo samo dodatno priznanje za moj trud.

Monika Šafhauzer

Koliko vam je pronalazak pomogao za dalji nastavak školovanja i karijere?

Monika: Budući da smo dobile dosta medijske pažnje povodom ovog otkrića, to mi je dosta pomoglo kako bih promovisala svoje dalje projekte koje sam radila u sklopu Udruženja Studenata biologije u Bosni i Hercegovini. Na osnovu tih projekata bili smo u mogućnosti da ideju o stvaranju mreže poznanstava između mladih naučnika proširimo na cijelu državu, ali i region. Također naučila sam kako da se nosim sa svim pritiscima koje ovakav dio struke nosi. Imali smo privilegiju da upoznamo mnoge naučnike iz Evrope koje se bave sličnim poljima istraživanja i to nam je zaista dalo detaljniji uvid u to šta zapravo znači biti u naučnoistraživačkom svijetu. Smatram da smo dosta mlade dobile veoma jako predznanje o tome šta to znači biti naučnica i koje sve rizike i žrtvovanja to sa sobom donosi. Osim toga, sa svakim projektom i svakim uspjehom, kao i novim poznanstvom, dobijala sam novu inspiraciju i motivaciju za dalje projekte i ideje. Smatram da ta naša “odskočna daska” u vidu pronalaska nove vrste možda jeste pomogla u razvoju naše karijere, ali da smo definitivno glavni akteri bile mi te da u slučaju da nismo znale kako iskoristiti tu priliku, možda danas ne bismo bile tu gdje jesmo. Glavna poenta koju bih htjela naglasiti jeste da smatram da smo mi tu gdje jesmo zahvaljujući neumornom trudu i radu, a ne zbog nekog sretnog otkrića koje nas je stavilo na mapu. Tako da svako može u bilo kom trenutku karijere znati da je moguće napredovati samo uz veliku količinu rada i truda.

Neira: Pronalazak nam je pomogao jer nam je dao dozu samopouzdanja koju svako treba u životu. Nijedna od nas se nije nastavila baviti hiropterologijom, ali sama ta činjenica da smo uspjele nešto sa dvadeset godina ostvariti da ti vjetar u leđa. Zato što nam je  u sferi nauke, koja uopšte nije toliko zastupljena u BiH, to dosta pomoglo da nam da motivaciju, da nastavimo ispunjavati svoje snove i da je sve moguće kada se trudiš i kada se dovoljno zalažeš za svoje ciljeve oni će se eventualno i na neki način i ostvariti. To iskustvo nam je kasnije i pomoglo za pisanje naučnog rada. Koliko god on bio na početničkom nivou, dosta nam je pomogao da uđemo u taj svijet publikaciju. To puno znači za mladu osobu i puno nama znači. Koliko god nije možda vezano za moju trenutnu studiju, uvijek ću biti ponosna na taj rad i to otkriće.

Melisa: Od druge godine sam krenula sa mnogim projektima. Dosta profesora su na mom fakultetu gledali koji studenti su se pokazali na prvim, drugim i trećim godinama, a kada se to desilo ja sam bila student četvrte godine u Kini, a kada sam se vratila bila sam peta godina tako da sam imala vremena da se dokažem. Već sam prije toga bila na projektima, seminarima, kongresima tako da taj pronalazak nije imao veliki uticaj na nastavak mog školovanja i karijere. Nije imao nikakav bitan uticaj na moje školovanje. Mimo toga nisam bila privilegovana, ali za nastavak moje karijere će definitivno pomoći. Želim da napomenem to da ne znam koliko je često na fakultetima da profesori prepoznaju potencijal u nekom studentu i daju mu vjetar u leđa, tj. dodatnu motivaciju. Ja sam imala tu sreću da mi se nakon druge godine obratio profesor sa  fakulteta koji je razgovarao sa drugim profesorima. To je profesor koji je prepoznao potencijal kod mene i još par drugih studenata i koliko smo vrijedni i prije pronalaska, a to je prof. Jasmin Omeragić. Profesor koji nas je gurao u projekte, motivisao da nastavimo sa našim radom, da se trudimo i mislim da je to jedan od bitnih faktora u mom školovanju. Također jedna vrlo bitna osoba u mom školovanju i u nastavku moje karijeri je moj šef, bio mi je profesor na četvrtoj i petoj godini, ali na četvrtoj godini sam bila u Kini, a to je Teufik Goletić. To su jedan od rijetkih profesora koji prepoznaju potencijal i ne okreću glavu od takvih studenata već stvarno pružaju priliku i mislim da svaki fakultet treba imati takve profesore i takve ljude koji će pružiti motivaciju. Tužno je što se to treba spominjati, jer to bi trebalo biti nešto što se podrazumijeva, da se svaki dobar i vrijedan student nagradi za svoju posvećenost. To nije slučaj u našoj državi i u našem sistemu obrazovanja i zato je vrijedno pomena i to su slučajevi koji odudaraju. 

Melisa Nicević

Kakav je položaj nauke u BiH, položaj žena u nauci u BiH i šta bi preporučili ženama, djevojkama i djevojčicama?

Monika: Položaj nauke u Bosni i Hercegovini je u veoma upitnom stanju, počevši od toga da se biolozi ne priznaju kao medicinski saradnici pa do toga da možda i nemamo najbolje uslove za rad. Ali ni to nije zaustavilo naše naučno polje da se širi i razvija. Zaista jeste fascinantan veliki broj i mladih naučnica koji je odlučio ostati u našoj državi i iz dana u dan uspjevaju da donesu zavidne rezultate. Naravno, stanje uvijek može biti bolje, ali trenutno nije nemoguće. Tako da mi je veoma drago što znam da nije nužno da napustite državu kako biste uspjeli, samo definitivno morate uložiti mnogo truda u to. Smatram da položaj žena u nauci generalno, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, ima mnogo prostora za napredovanje ali da je put ka promjeni evidentan. Uvijek sam tu da podržim mlade naučnice u istraživanju i bih voljela jednog dana da moja karijera bude motivacija za neke mlađe naraštaje. Veoma mi je drago da vidim mnogo novonastalih platformi za podršku mladih naučnica. Podrška i vjerovanje u mogući uspjeh drugih je nešto što je potrebno i iznimno je cijenjeno, od prvog dana kada kročite u naučno istraživački svijet.

Neira: Položaj nauke u BiH generalno kao nauke i posla i da se neko bavi naukom ne mislim da je dovoljno izraženo u BiH zato što smatram da nauka nije prioritet u našoj državi. Više se ulaže u neke druge sfere, npr.  politička, ali naša nauka kao biologija i biološke nauke, generalno biomedicinske, nisu toliko prepoznate. Mislim da je to jedan veliki problem zato što se studenti kada završe PMF osjećaju  izgubljeno jer nema posla. Situacija je takva da kada završiš biologiju možeš raditi u laboratoriji, ako si sretan. Nema tu nekog naučnoistraživačkog rada, jedino genetički Institut pri Univerzitetu, ali to je relativno mala institucija na osnovu broja studenata koji godišnje završe biologiju. To definitivno nedostaje u našoj državi, ta mogućnost da se u nauku više ulaže. Što se tiče položaja žena u nauci, dobile smo podršku. Dok sam bila u BiH nisam osjetila, možda jer nisam imala iskustva u radnoj atmosferi, ali nismo osjetile neku diskriminaciju ili da nam je neka prilika uskraćena zbog spola. Bitno je da se borite za sebe i onda će sve biti prepoznato.

Melisa: Nauka u BiH dosta napreduje. Možda polako zbog raznih prepreka i faktora koji nas vuku nazad, ali ipak napredujemo i mislim da je naš sistem obrazovanja stvarno jak, bar je tako bilo kod mene. Profesorima je stvarno, većini profesora, stalo i žele nas naučiti, ali isto tako i studentima. Međutim opet postoji mogućnost, nerealna mogućnost, da nauka u BiH brže napreduje kada bi svi najbolji studenti, potencijalno najbolji naučnici, inžinjeri i ljekari ostali u BiH. Kada bi BiH prepoznala potencijal i trudila se svim silama da ostavi najbolje koji su zaista to zaslužili možda bi brže i bolje napredovali jer imamo potencijala i imamo dobro obrazovane mlade ljude. Nije više toliko velika razlika u položaju žena u nauci u odnosu položaja muškaraca u nauci. Ženama se daju iste prilike kao i muškarcima, samo je bitno dokazati se. Više nije bitan taj faktor spola. Dobar primjer je na mom fakultetu gdje  je bilo dosta muškaraca jer se smatralo da je veterina posao za muškarce i da to nije nikako za žene, a u mojoj generaciji je bilo puno vise studentica nego studenata. Dakle, sve se to mijenja. Vremena i ljudi se mijenjaju. Na mom poslu, u našoj laboratoriji su dva muškarca ostalo su žene i svi savršeno funkcionišemo i ne osjeti se uopšte razlika. Muškarac i žena mogu, također, napredovati. Ukoliko je neko ambiciozan i želi napredovati ne predstavlja nikakav faktor spol i nije nikakva prepreka niti privilegija. Svi imamo jednake šanse za napredovanje. 

Monika: Ono što bih htjela naglasiti kao poruku svim ženama/djevojkama/djevojčicama je da ne odustajete. Put ka uspjehu je trnovit, ali se isplati. Morate biti spremne na mnogo žrtvovanja i neprospavanih noći, ali kada jednog dana shvatite da je vaš finalni produkt ono što ste zamišljali od prvog dana, koliko god se to činilo nestvarnim, tada ćete osjetiti istinsku sreću. Ja sam od prvih dana kada sam bila svjesna sebe, svojih mogućnosti i sposobnosti, znala da želim biti u naučnoistraživačkom svijetu te posebno u svijetu molekularne biologije. Čak se i danas znam zapitati kako je moguće da sam stigla do pozicije na kojoj sam trenutno… Vjerujem da je najbitnije da prepoznate šta je to što vas čini sretnom i da razumijete koliko morate da ulažete u svoju ideju. Možda ne danas, možda ne sutra, ali jednog dana sav taj trud i rad će se isplatiti. Lična satisfakcija je nešto što je mnogo ljepše kada ste svjesni koliko ste radili kako biste je dostigli. 

Neira: Svim drugim djevojkama i djevojčicama bih poželjela da ako stvarno žele da se bave naukom da ne odustaju od svojih snova jer će se uvijek pronaći neka prilika. Ukoliko to dovoljno jako želite, bilo u BiH ili bilo gdje drugo, dovoljno je da radite samo za sebe, ni zbog koga drugog i da se ne upoređujete sa drugim muškarcima ili drugim ženama nego da se fokusirate na svoj cilj, na svoje želje i tako ćete biti najsretnije i najuspešnije.

Melisa: Preporučila bih im da se uvijek trude i da rade šta žele. Treba prihvatiti savjet i konstruktivnu kritiku, ali da ih to nikad ne sputava u tolikoj mjeri da odustanu od nečega što vole. To sam rekla prvenstveno. Iako smo napredovali idalje se smatra da je ženama najveća njihova uloga to da budu majke i da će uspjeti jedino u životu ukoliko se udaju i rode djecu. Naravno, i to je uvijek uspjeh i svi mi težimo prema tome da održimo svoje potomstvo, da nastavimo svoje potomstvo… Ne mora to tako biti, ako je neko karijerista i ukoliko želi time da se bavi to je uredu. Ako je nekome cilj da postane inžinjer, doktor, naučnik nek se drži tog cilja nek ide ka tom cilju. Stvari koje dolaze usput dolaze. Dosta stvari će nas poremetiti i dosta će nas unazaditi, i na kraju krajeva kada idemo da spavamo nije bitno šta će ko reći, šta će ko misliti. Bitno je samo kako se mi osjećamo u svom tijelu i kako mi prihvatamo sebe i to što smo postigli. Nije bitno odakle krećemo tj. od kojeg stepena. Uvijek ima prostora za napredak, za obrazovanje i učenje, samo se treba potruditi, dobro potruditi. 

Neira Babić

Categories
Wonder STEM

Prednosti STEM pristupa u obrazovanju

Piše: Amina Hasagić

STEM pristup obrazovanju u svijetu bilježi rast i razvoj. Na našim je područjima STEM pristup u obrazovanju u počecima i odvija se kroz projekte i inicijative, kroz koje se promiče u bh. obrazovanje.

Prednosti su STEM pristupa u obrazovanju mnogobrojne. U ovom tekstu opisat ćemo vam sve prednosti STEM pristupa u obrazovanju te objasniti mehanizme njegovog djelovanja. Među njima izdvaja se pristupačnost učenicima jer se pored apstraktnih, uče i konkretnim stvarima pomoću kojih se lakše zapošljavaju. S tim u vezi stoji i zanimljivija nastava. S druge strane korištenje STEM pristupa proširuje bazu za razvoj STEM industrije i ekonomije te pomaže pri izgradnji kritičkog mišljenja, rješavanju problema i logičkom zaključivanju kod učenika osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

Za održiv pristup u školovanju potreban je temeljiti, sistemski i dugogodišnji rad nadležnih institucija. Pozitivni učinci STEM pristupa u obrazovanju, traže kvalitetno osposobljavanje prosvjetnih radnika, kako bi oni mogu samostalno kreirati i prilagođavati STEM sadržaje učenicima. Tek nakon što se osposobe, prosvjetni radnici mogu krenuti s izvođenjem STEM pristupa u obrazovanju za svoje učenike. Osim toga, od učenika se zahtijeva i očekuje sticanje osnovnog znanja iz nastavnih predmeta, ali i izgradnja vještina saradnje, kritičkog mišljenja, kreativnosti i rješavanja problema. Na osnovu toga oni će biti spremniji i pristupačniji za tržište. 

Važno je da škole imaju partnerstva s tercijarnim sektorom i industrijama kako bi motivisali učenike da stiču temeljna znanja i vještine iz STEM-a. Upoznavanje sa STEM-om najbolje je započeti u ranom djetinjstvu te nastaviti kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon srednjeg obrazovanja kroz STEM pristup učenici će na tržištu rada imati veću prednost u odnosu na ostale koji nisu obrazovani po ovom pristupu. STEM poslovi vremenom postaju i postajat će važniji, odnosno razvijat će se i biti bolje plaćeni u odnosu na druge poslove.

Categories
Wonder STEM

Prvo 3MT takmičenje u BiH

Izvor: screenshot

Piše: Ajla Karović

„Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.“ Tolstoj

U Bosni i Hercegovini održano je prvo 3MT takmičenje koje je okupilo 70 bh. studenata doktorskih studija sa eminentnih univerziteta iz 21 zemlje širom svijeta. Three-minute thesis (3MT) takmičenje dalo je priliku doktorandima da prikažu briljantnost svojih istraživačkih projekata, ne samo stručnom žiriju nego i javnosti u samo tri minute. 3MT ne predstavlja vježbu u „banaliziranju“ istraživanja, već zahtijeva od studenata da konsolidiraju svoje ideje i iskristaliziraju svoja istraživačka otkrića.

Priliku da pokažu da postoje priče na koje trebamo biti ponosni takmičari su dobili zahvaljujući Fondaciji Bosana, Bosanskohercegovačko-američkoj akademiji nauka i umjetnosti, Bosanskohercegovačkoj fondaciji budućnosti i Asocijaciji za napredak nauke i tehnologije (ANNT).  Na takmičenje su se mogle prijaviti sve osobe porijeklom iz BiH koje rade ili su nedavno završile svoje doktorske disertacije bilo gdje u svijetu. Jedini uvjet, koji je ujedno pokazao da talenti iz naše zemlje mogu stati rame uz rame sa sa studentima drugih svjetskih obrazovnih i istraživačkih institucija, bio je bh. porijeklo. Stručni žiri se sastojao od 22 akademska radnika iz oblasti društvenih, tehničkih, prirodnih nauka, umjetnosti i drugih, koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Imali smo priliku razgovarati i sa Suadom Krilaševićem, PhD studentom na TU Delft u Nizozemskoj, koji se ove godine okušao kao takmičar. Na naše pitanje da li i na koji način ovo takmičenje doprinosi razvoju nauke u Bosni i Hercegovini, rekao nam je: ”Ovo takmičenje najviše doprinosi popularizaciji nauke i bavljenja naukom u BiH, što je itekako bitno. Mi smo država s procentualno malim brojem univerzitetski obrazovanog stanovništva. Nauka nije bitna samo iz nekih filozofskih i humanističkih razloga, već i za unapređenje životnog standarda. Ako bismo analizirali našu privredu, uglavnom je zasnovana na jeftinoj radnoj snazi i na ekstrakciji prirodnih resursa. Kako bismo to promijenili moramo početi nuditi nove inovativne proizvode koji će se moći takmičiti na svjetskom tržištu, vratiti novac u BiH i poboljšati životne uslove. Što je više “nauke” uloženo u neki proizvod, on je skuplji (jedan kilogram televizora je skuplji od jednog kilograma drveta). Moram priznati da sam bio pozitivno iznenađen na odziv koji je imalo ovo takmičenje. Nadam se da ćemo uspjeti ohrabriti neke mlade studente da krenu putem nauke.”

Jasan zaključak je da je ovo takmičenje bilo idealna prilika da se ojača zajednica istraživača u našoj državi i omogući saradnja između mladih i talentovanih akademaca. Učesnici su mogli poboljšati svoje komunikacijske vještine, prevazići strah od javnih nastupa i ostvariti prilike za napredak u karijeri. Bh. obrazovni sistem ima specifičnu i autoritativnu stukturu te su takmičenja poput ovih potrebna kako bi mladi ljudi imali priliku izaći iz okova surove realnosti i uvesti nas u briljantne sfere svojih umova. Nakon pozitivne priče poput ove, uvjereni smo da u našoj državi itekako ima načina za uspjeh. Nauka i svakodnevni život ne bi trebali biti razdvajani. Bosno i Hercegovino, hajdemo svjetla reflektora prepustiti ovakvim ljudima!

Categories
Smoking STEM

StemUP challenge: Budi dio STEM priče!

Piše: Ajla Karović

Da li znate da se pojam jednakosti prvi put pojavljuje u vrijeme stare Grčke?! Još prije nove ere, filozof Platon u svom djelu Država govorio je kako žene mogu raditi iste poslove kao muškarci. Da li je pomalo apsurdno da se danas, nakon više od dvije hiljade godina, još uvijek bavimo istim pitanjem? Obratite pažnju na naredne statistike. U STEM naukama samo oko jednu četvrtinu zaposlenih čine žene. Razlike između ženskih i muških zaposlenika, kako u odnosu prema njima tako i među platama, često izaziva i kontraefekat, te žene odustaju od svojih karijera. Rezultati testova iz šezdeset sedam država pokazuju da djevojčice postižu iste i bolje rezultate u STEM predmetima, što nam pokazuje da su djevojčice više nego sposobne baviti se ovim poljima nauke. Očito je da nešto nije optimalno. Postavlja se pitanje: „Šta trebamo činiti kako bi više djevojaka biralo STEM?“

Postoje tri ključna faktora koji pomažu povećanju interesa i uzbuđenja kod djevojčica o STEM naukama. Istraživanja pokazuju da djevojčice uživaju u STEM aktivnostima, ali od četiri od deset djevojčica kaže da ne dobijaju dovoljno praktičnog iskustva. Mnogi postojeći programi fokusirani su na srednjoškolski uzrast kada je interes u ovim poljima već u padu. Prema Microsoftovoj studiji 60% ispitanih djevojčica priznaje da bi imale više samopuzdanja pri odabiru STEM nauke ukoliko bi znale da je broj zaposlenih žena i muškaraca jednak. Potrebne su nam jake žene koje podržavaju ne samo djevojčice već i jedna drugu. Ključnu ulogu u razvijanju interesa imaju roditelji. Ako želite da se vaša kćerka zainteresuje za STEM, nije vrijeme da sjedite i gledate! Mi želimo da ohrabrimo roditelje i djevojčice da počevši od malih projekata uzmu učešće u STEM programima bez obzira na obrazovanje i prihode.

STEM UP STEM CHALLENGE STEM TEAM

STEMUP challenge ima zadatak da sva tri faktora uključi u svoj sadržaj te ohrabri i ojjača djevojčice da postanu budući lideri. Znamo da su djevojčice sposobne biti uspješne u ovim poljima i želimo da ih se što ranije izloži istim. Znamo da možemo promijeniti STEM nauke. Vrijeme je za promjene! 

Kako postati dio izazova? Djevojčicu iz svoje okoline zainteresujte nekom STEM radnjom (ili kako ih sad zovemo “muškom” radnjom). Zabilježite taj trenutak na fotografiji i zapamtite – ne mora biti savršen! Na društvenim mrežama koje koristite podijelite fotografiju i tagujte @iamstemteam. Zapamtite da je ulaganje u znanje najbolji interes. Budite dio naše priče i pridružite se misiji da zajedno stvorimo jednaku, a time i bolju, budućnost za sve djevojčice!

Categories
Wonder STEM

Šta je STEM?

STEM je tema na koju se danas mnogo govori u obrazovanju, a predstavlja akronim za nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (Science, Technology, Engineering and Mathematics).

Skraćenicu STEM uveo je NSF (National Science Foundation – Nacionalna fondacija za nauku). Prethodno je Fondacija koristila SMET kao kraticu za sva područja koja su obuhvatala ove discipline i sistem integrisan znanjem i vještinama navedenih područja. Međutim 2001. godine američka biologičarka Judith Ramaley, tada pomoćnica direktora za obrazovanje i ljudske resurse u NSF-u, promijenila je SMET u STEM. Od tada se STEM program proširio na mnoge zemlje izvan SAD-a, kao što su: Australija, Kina, Francuska, Južna Koreja, Tajvan i Velika Britanija, a danas je ovakav program zastupljen u skoro svim zemljama širom svijeta.

Najviše se koristi definicija STEM-a koja je razvijena u jugozapadnoj Pensilvaniji. Njena je prednost u tom što jasno povezuje obrazovne ciljeve s potrebama radne snage:

“STEM je interdisciplinarni pristup učenju u kojem su rigorozni akademski koncepti povezani sa stvarnim poukama, dok studenti primjenjuju nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku u kontekstima koji stvaraju veze između škole, zajednice, posla i globalnog preduzeća, a koji omogućavaju razvoj STEM pismenosti i time sposobnost da se takmiče u novoj ekonomiji.”

Učitelji STEM-a, usmjereni na poboljšanje nastave nauke i matematike, koriste nekoliko različitih pristupa. Naprimjer, neki učitelji integriraju projektne aktivnosti koje zahtijevaju znanje i primjenu vještina u određenim područjima, poput inženjerstva. U nekim slučajevima dodaju se ili proširuju izvannastavne aktivnosti, uključujući timska takmičenja u kojima studenti rade zajedno (naprimjer, za izradu robota).

Australijsko istraživanje o globalnim STEM politikama i praksama otkrilo je 2013. godine da zemlje širom svijeta rade na proširenju sudjelovanja nedovoljno zastupljenih skupina (žena i djevojaka) u STEM studijama i karijerama.

STEM program do danas se mnogo razvio, te predstavlja jedinstveni pristup poučavanja i učenja koji se usredotočuje na različite stilove učenja i interese pojedinaca. To znači da STEM obrazovanje može ponuditi svakom studentu nešto za njega. Za razliku od tradicionalnih obrazovnih sistema u kojima su predmetna područja odvojena, STEM obrazovanje naglašava tehnologiju i integrira sve predmete tako da se sve discipline međusobno povezuju.

Zašto STEM privlači toliko pažnje? Zato što teži k jednostavnoj izvedbi i potiče na razmišljanje povezujući učionice s realnim svijetom. 

STEM naglašava saradnju, komunikaciju, istraživanje, rješavanje problema, kritičko razmišljanje i kreativnost – vještine koje su studentima potrebne za uspjeh u današnjem svijetu bez obzira na individualne interese ili ciljeve u karijeri. STEM je izravan odgovor na spoznaju da će se naša budućnost graditi na sposobnostima za inovacije, izume i kreativno rješavanje problema.

Izvor: https://www.britannica.com/topic/STEM-education

Piše: Maida Hodžić