Categories
Herstory

prof. dr. Melika Husić-Mehmedović

Razgovarala: Alma Strika

U našem šestom intervjuu u rubrici Her Story donosimo vam razgovor s ministricom u Vladi Kantona Sarajevo, prof. dr. Melikom Husić-Mehmedović. Profesorica Melika prva je ministrica Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo. Inače, redovna je profesorica marketinga na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na kom je i završila studij ekonomije. Postdiplomski master studij iz oblasti poslovnog upravljanja završila je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorsku disertaciju “Stil života i luksuzna potrošnja” radila je i odbranila ponovo na Univerzitetu u Sarajevu. Obnašala je funkcije direktorice Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu i prodekanese za nastavu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine angažovana je kao članica Odbora za ekonomske nauke. Na Google Scholaru Husić-Mehmedović broji 885 citata.

U intervjuu za STEM Team govorila nam je o položaju žena u nauci. Otkrila nam je kako je biti prva ministrica u Ministarstvu i koliko je bitno što je takva uloga pripala baš ženi. Pročitajte i kako, kao ministrica, planira raditi na poboljšanju položaja žena .

Za početak, kako se osjećate nakon što ste dobili ulogu prve ministrice u Ministarstvu, a uz to sve je ta uloga pripala ženi? Znamo koliko naše društvo, nažalost, mora potencirati takve priče.

Moram vam reći da mi je važnije to što je prva žena u pitanju, nego što sam to konkretno ja. Mislim da odličnu poruku šaljemo. Prvo da je važno bilo razdvojiti ova dva ministarstva u ovom trenutku s obzirom da je sva nadležnost u obrazovanju u Bosni i Hercegovini, nažalost, na kantonalnom nivou. Ovo bi se sve trebalo dešavati na nivou BiH. Imajući najveći, najvažniji, najcitiraniji i najpublikovaniji Univerzitet u BiH i u Kantonu Sarajevo važno je bilo dati primjer i ovdje krenuti sa razdvajanjem ovih ministarstava. Ja sam ponosna što je, ponavljam, žena na tom mjestu. Kreirajući materijale odmah ugrađujemo “ministrica”. Mislim da imenovanjem žene šaljemo odličnu i važnu poruku.

Vi dolazite iz akademske zajednice. Kakva iskustva imate tokom Vaše dosadašnje karijere po pitanju položaja žena u našoj akademskoj zajednici na Univerzitetu u Sarajevu, ali i šire ukoliko ste imali iskustva?

Jesam, imala sam i iskustva i rada sa kolegicama i kolegama ne samo iz BiH i regiona, već i iz cijelog svijeta. Iskreno, ja se nisam srela sa problemima ili sa nekom otežanom pozicijom zato što sam žena. Više sam se susretala sa problemima dok sam bila mlada zbog nepovjerenja zbog godina, ali nisam imala problema zbog činjenice da sam žena. Međutim, bavim se ovim pitanjem iz više aspekata. Bavim se i naučnim pristupom analize položaja žena, ne samo u nauci i obrazovnom sistemu, već i u poslovanju, politici i tako dalje. Radili smo brojne projekte istraživanja na tržištu BiH i imam neke podatke i znam kakva je situacija. Kada je riječ o obrazovanju trend raste sa brojem studentica. Trenutno u BiH ima oko 60% studentica u odnosu na 40% studenata. Konkretno, ja dolazim sa Ekonomskog fakulteta UNSA, koji je daleko najveći fakultet u Bosni i Hercegovini i samim tim na UNSA i koji je uvijek imao omjer pola-pola. Bio je jednak broj studentica i studenata. Ta se situacija posljednjih godina drastično mijenja. Zato što me ta tema zanima, svake godine pogledam kakva je situacija u broju studenata. Broj studentica na mojim predmetima raste čak i do 80%. Također, radila sam neke procjene da vidim kakav im je uspjeh – moje studentice postižu u prosjeku cijelu jednu ocjenu više u poređenju s kolegama studentima. Imamo i dosta dobar omjer kada su u pitanju naučnice i research na univerzitetima u BiH, posebno na UNSA. Ali na kraju kada se sve svede na output, izričaj i dobro zaposlenje, tu se javlja problem. Tu upravljačke pozicije pripadaju muškarcima uglavnom. Žene jako brzo napreduju do jedne granice i kao da imaju glass ceiling. To je kada postavimo sebi ogradu i mislimo da ne možemo iznad toga, da nam je to vrhunac i granica. Zatim, žene imaju veliki teret sa unpaid care work, dakle, imaju veliku brigu o djeci, o starijim, o kući i svim aktivnostima koje se ne plaćaju, a koje su još uvijek na plećima žene. Tako da, kada dolazimo do ozbiljnijih pozicija onda tu dominiraju muškarci. Isto je i sa istraživanjima. Research output na kraju je mnogo veći kod naših muških kolega, iako imamo mnogo veći broj žena u nauci na Univerzitetu.

STEM Team je radio istraživanje položaja žena u ANUBiH i prema ustupljenim podacima i radovima došli smo upravo do sličnih informacija. Problem društva više nije školovanje djevojaka nego njihov kasniji položaj u struci?
To je problem svuda čak i u ovim “žensko intenzivnim” područjima, kao što je naprimjer obrazovanje. Uglavnom učiteljice, nastavnice, pa i profesorice su žene, ali muškarci su direktori škola, dekani fakulteta. Činjenica je da Univerzitet u Sarajevu nikada nije imao žensku rektoresu. To su sve ograničavajuće činjenice koje dokazuju da ženama ide do jednog glass ceilinga, a onda nastaje problem.

Zanima nas Vaš lični stav, ali i stav ministrice. Na koji način bismo mi kao društvo, ali i ministarstva i vlade mogli raditi na boljem položaju žena?
Da bismo ustvari vidjeli kako da to riješimo moramo zaista identifikovati i definisati problem. Problem nije – nema žena na rukovodećim pozicijama, problem je – zašto nema žena na rukovodećim pozicijama. Tu su još uvijek mišljenja podijeljena. Neka istraživanja u kojima sam i sama učestvovala, pokazala su naprimjer da je važna podrška javnosti u smislu da li je ženi ili nije mjesto tu i tu, da li žena treba da putuje i izbiva iz kuće, da li treba da bude na raspolaganju porodici, pa do podrške svoje porodice. Mene je šokirao podatak u našem istraživanju od prošle godine da žene u BiH kažu da provedu 7-8 sati dnevno u kućanskim aktivnostima – care activity. To je još jedno cijelo radno vrijeme! Nema rješenja dok društveno i sistemski ne riješimo ta pitanja, dok nemamo adekvatno riješen child care, elderly care i to ne stavom da se natalitetna politika povećava davanjem dječijeg doplatka. Ženi koja ima ozbiljnu karijeru ne znači ništa nekoliko stotina maraka dječijeg doplatka. Njoj treba adekvatna pomoć u čuvanju tog djeteta, adekvatna podrška u dostupnosti vrtića… Činjenica je, naprimjer, da žene na selu ne mogu da rade uopće zato što vrtić ne postoji na selu ili trebaju da idu u drugo mjesto koje njima iziskuje dodatne troškove. Dakle, podrška u tim aktivnostima je neophodna. Zatim, kako postoji maternity care treba da podjednako bude ispromovisan i paternity care, da muškarci podjednako mogu i trebaju da ostaju kod kuće i čuvaju djecu, da nije sve opterećenje na ženi. Zato imamo to da karijera u samom početku raste i raste i onda više ne mož, zato što se desi život, desi se porodica, kuća, obaveze i onda se žene jednostavno povuku i ne mogu da daju sve od sebe, ne mogu na sve strane. Kada se opet vrate karijeri već su ih daleko prestigle njihove muške kolege. I ako mislite da je to samo specifično za Bosnu i Hercegovinu, to apsolutno nije tako. Tako je i u najrazvijenijim zemljama svijeta. Prisustvovala sam konferencijama na ovu temu u Americi, gdje je ista situacija. Ako se očekuje dijete u porodici pitanje je da li će žena nastaviti raditi ili neće. Uopće se ne postavlja pitanje da li će muškarac nastaviti raditi ili neće. Prema tome, polako, evolucijski, idemo korak po korak.

Nas su iznenadili podaci da procentualno ANUBIH broji više žena nego akademije u regionu. Također R. S. Makedonija je čak prema istraživanju UNESCO-a iz 2019. godine imala procenat 55,8% žena u nauci u odnosu na muškarce. Koje je Vaše mišljenje o tome?
R. S. Makedonija je prva, tačno. BiH je u zelenoj zoni. I to je broj žena naučnica. Međutim, upravo kao rezultat ovoga se može zaključiti da je njihov research output obrnuto proporcionalan ovome. Dakle, listom rukovodi R. S. Makedonija, zatim idu Latvija, Litvanija, Srbija, Bugarska, Republika Moldavija i tako dalje, a na dnu se nalaze Nizozemska, Češka, Francuska, Njemačka, Austrija, Finska, Švicarska, Švedska, dakle, sve zemlje koje imaju izuzetno jak naučni output imaju manji broj naučnica. Jeste lijepo što se ženama daje prilika i možda je to jednostavno lijep i lagodan posao, kao što jeste, ali research output koji daju naše žene je mnogo manji. Ako uzmete Google Scholar Bosne i Hercegovine ili Google Scholar Univerziteta u Sarajevu, koji je lijepo složen, vidjet ćete na prvih 50 pozicija koliko je žena. Ni deset. To je problem. Ok, da – ima ih, da – možemo se pohvaliti, ali uvijek vidite ko predvodi tu listu. Ako je predvodi Harvard na dobrom ste putu. Ako je predvodi R. S. Makedonija, a na zadnjem mjestu je Nizozemska onda možda nismo na dobroj listi.

S obzirom da je situacija takva kakva jeste, šta vi kao ministrica planirate uraditi u budućnosti?

U kontaktu sam sa kolegicom koja je napravila analizu, kako ona kaže, dobitnika Fonda za naučnoistraživački rad i da su to bili mahom muškarci. Sada objavljujemo novi poziv pa ću obratiti pažnju na gender balans jer me to zanima. Međutim, iz bazena prijava vidjet ćemo šta će doći i ako bude više prijava muškaraca, onda, logično da će i dodijeljena sredstva biti u tom srazmjeru. Mnogo govorim o ulozi i položaju žena u nauci i pokušavam da to ispromovišem koristeći poziciju na kojoj se nalazim. Ono o čemu smo ranije razgovarali sa, naprimjer, UNDP-om i UN Womenom jeste da napravimo neku godišnju nagradu za najbolju naučnicu, za ženu koja je imala najveći research output ove godine, da počnemo da dajemo te posebne nagrade za žene i to ću pokušati da postavim na noge već ove godine. Više radi promocije, ne radi novčane nagrade.

Naučni radovi se većinom rade u timu i svi projekti su danas bazirani na timskom radu. Da li otprilike znate koji je omjer muškaraca i žena kao nositelja projekata i naučnoistraživačkih radova?

Nisam razmišljala o tome. Vrlo interesantna tema, dalo bi se to pogledati. Ja pokušavam da probudim svijest o tome da nema potpisivanja tima, nego da se treba znati i naznačiti koliko je ko doprinio u timu. Polako. Mijenja se svijest. Ali jako polako. Jako sporo.

Koliko je Vama tokom obrazovanja i izbora zanimanja bila značajna uloga porodice, nekih uzora i samih nastavnika i profesora u osnovnoj i srednjoj školi?
Veoma. Ja bih prvo krenula od porodice, roditelja. Mislim da jako na vas utječe ukoliko imate tu jake figure, pogotovo ukoliko imate jaku žensku figuru na koju se ugledate. Ne mora to biti ista oblast ili pitanje obrazovanja, ali ugledate se na jake žene lidere. I onda ukoliko se djeca imaju na koga ugledati te su onda karakterne osobine usađene. Mislim da nam je neophodan uzor u samom djetinjstvu. Sada, bez podrške moga supruga, sigurno ništa ne bih mogla da uradim ni da se organizujem, tehnički. Važno je da imate nekoga ko zajedno s vama prolazi neke izazove, da imate podršku u izazovima, savjet, oslonac… Bez svega toga, ako bi se išlo, jednostavno ništa ne bi funkcionisalo, ni na jednom, ni na drugom polju. Također, ja sam imala mentora kroz svoj studij na diplomskom, magistarskom i doktorskom i to je sada predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH. Dakle, vi obično gledate nekoga ko vas inspiriše, ko je također jaka ličnost, ko je motivator i onda se ugledate na takve osobe i pokušavate da idete njihovim stopama. Nemojte se ugledati na nekoga ko nije zadovoljan onim što je ostvario ili ko se nije dovoljno realizovao.

Za kraj, nešto što nisam spomenula, a vrlo je važno. Ovo je prva Vlada KS koja ima četiri ministrice. Iako je zakonom propisano da ima minimalno pet, nikada nijedna nije imala ni četiri. Tako da, sve su to uzori – više se žena pojavljuje u javnom prostoru, kao što vi činite u STEM-u. Zamislite situaciju – dođete na neki politički skup gdje su sami muškarci i jedna žena. Recimo, ja dolazim iz oblasti biznisa i nerijetko mi se dešavalo da uđem na predavanje gdje sam bila jedina žena a gdje trebam nešto predavati… Moramo polako mijenjati svaki aspekt, davati priliku ženama i onda će se i naše kćerke ugledati na nas.

Categories
Herstory

Emina Džaferović

Razgovarala: Emina Bilalović


Emina Džaferović je magistrica fizike Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, smjera teorijske fizike i magistrica francuskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Bila je prva diplomantica po bolonjskom sistemu Odsjeka
za fiziku, a stažirala je u: CERN-u u Švicarskoj, Institutu “Jožef Štefan” u Ljubljani i u Centru za teorijsku fiziku u Italiji, Trstu, Njemačkoj itd. Trenutno je studentica na poslijediplomskim (doktorskim) studijama Sveučilišta u Zagrebu. Viša je asistentica na Mašinskom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu i predavačica u emisiji Domaća zadaća na BHRT-u gdje uživa predavajući fiziku za osnovnu školu i smatra da je emisija korisna za sve generacije. Često u emisiji improvizuje i koristi predmete iz svakodnevnog života kako bi približila fiziku gledateljima. S jednom studenticom i jednim studentom Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je pokrenula 2019. godine Youtube-kanal Enginist Show kako bi pomogla svima da lakše razumiju fiziku i obnove gradivo. Također Emina piše recenzije za knjige za koje smatra da bi bile korisne za sve koji žele da se bave fizikom. Posjeduje preko deset godina iskustva u predavanju na Mašinskom fakultetu, jednu godinu je bila predavačica matematike na CIFS-u (Međunarodnom francuskom koledžu u Sarajevu) i članica je žirija za takmičenje 3 Minute Thesys.

Bili ste dio projekta “Domaća zadaća” na BHRT-u. Koliko snimljene lekcije vidite značajnim za obrazovanje u vrijeme pandemije?
Ja se nadam da pomažu. Učenici s kojima radim ovako u toplini doma i privatno kažu da gledaju i da im pomaže. Znam da im koristi neovisno o tome što je domaća zadaća namijenjena djeci osnovne škole, uzrastu sedmog, osmog i devetog razreda. Međutim te su lekcije korisne i srednjoškolcima, pa čak i nekima na fakultetu iz razloga što uvijek ostanu neki prostori koji nisu popunjeni, neke lekcije koje su se zaboravile, kojima se nisu učenici toliko često vraćali, a potrebne su za usvajanje novih nastavnih jedinica. Tako da ovaj program, ne samo iz predmeta Fizika, mislim da je vrlo koristan i osnovcima i srednjoškolcima, a isto tako znam da mnogi penzioneri gledaju ove emisije i njima bude vrlo zanimljivo. Ovaj je edukativni sadržaj vrlo koristan bez obzira na dobnu skupinu, za uzraste od 7 do 77. Navešću jedan recentan primjer. Danas smo snimali nove lekcije: Toplota,
agregatna stanja tijela i tako dalje. I obično kada se uče agregatna stanja u osnovnoj školi uče se tekuće, čvrsto i plinovito ili gasovito. Dakle, rade se tri osnovna agregatna stanja. No, u teoriji fizike, uči se na nekom malo višem nivou da se radi o četiri agregatna stanja pri
čemu je četvrto stanje plazma, pa se malo pozabavimo detaljnije plazmom. A na fakultetu na jednoj još višoj ozbiljnijoj razini izučavanja, spominjemo i peto stanje. Tako da sam danas
govorila o tome iako te nastavne jedinice nisu dio za osnovnu školu, jer smatram da kurikulume treba proširiti, ne na način da se djeca opterete da se od njih traži da sve to znaju napamet, već jednostavno da čuju da se nauka ne svodi na ono što je napisano u udžbeniku i na pet urađenih zadataka. Tako da sam ja govorila o tome i ljudi koji su sa
mnom sarađivali na setu, na snimanju, kao npr. kamerman, tonac, producent saznali su nešto novo i obnovili svoja znanja od prije 20 i više godina. Iz tog razloga mislim da je vrlo korisno ne samo djeci u školskom uzrastu nego i svima drugima koji su završili svoje
osnovnoškolsko ili srednješkolsko obrazovanje. Jednostavno da osvježe svoja znanja i da vide šta se to još aktuelno dešava u nauci. Evo primjer jednog zanimljivog i korisnog časa: u jednoj sam emisiji pokazala kako možemo upaliti sijalicu, konkretno diodicu pomoću limuna ikrompira i znam da su u nekim osnovnim školama nastavnici zadali zadatak djeci koja su kod kuće u pandemiji da upravo oni urade taj isti eksperiment, da pogledaju emisiju koja je bila emitovana i da na osnovu limuna, krompira i bakarne i cinčane žice upale diodu.
Poznajem učenike, odnosno djecu koja su to zaista radila, snimala se i slala svojim nastavnicima snimke da ih ocijene, provjere i stoga mislim da se puno više uči kroz praktičan rad nego samim pukim čitanjem i slušanjem. Naravno, čitanje je preduslov svega, majka svih znanja, ali za bavljenje egzaktnom naukom vi morate biti u stanju da nešto zavarite, zalemite, pa i da dođe do kratkog spoja, jednostavno metodom pokušaj-pogreška da se i nešto praktično nauči. Ja se zaista trudim da svoje časove koliko mogu obogatim makar malim ogledima ako ne ozbiljnijim eksperimentima, da se nešto izvede, pokaže i uradi. Evo jedna mala anegdota. Prošli put smo pokušali snimiti eksperiment, odnosno ogled, iz oblasti toplote gdje se pali svijeća pa se prinesu baloni, koji nakon primanja toplote puknu. No, dok sam palila tu svijeću imala sam nezgodu da je taj plamen zahvatio dio moga nokta pa je nokat pocrnio, taj dio se spržio i pojavio se plik na jagodici prsta. Onda je eksplodirao balon koji nije trebao da eksplodira, bio je napunjen vodom i voda se prosula posvuda. Hoću da
kažem, nekad stvari ne krenu onim putem kojim smo željeli da idu, ali sve je to u svrhu učenja. Čak i kad nešto ne uspije istražujemo zašto nešto nije uspjelo. Mislim da je i to vrlo korisno i zanimljivo djeci čak i kad urade nešto što nije ispalo kako je neko očekivao, da bismo vidjeli i saznali zašto nije.

Da li vjerujete da ćete potencijalno postati uzor nekom djetetu koje Vas prati naBHRT-u?
Pa ne znam, to je vrlo teško i odgovorno pitanje. Baš sam jučer vodila razgovor o temi škola i obrazovnih institucija. Ja za sebe mogu reći da sam uvijek bila štreber i pod tim ne mislim ništa loše. Kad kažem štreber, mislim da sam bila potpuni zaljubljenik u školu, učila sve
predmete, bavila se svim i svačim. Možda nisam išla na sportske sekcije, trenirala košarku i odbojku, ali sve ostale nastavne i vannastavne aktivnosti od streljačke sekcije, dramske, matematičke itd, sam zaista praktikovala i uživala u tome. A to mi je pomoglo u onome što danas radim – svakodnevno pomažem djeci raznih uzrasta u različitim predmetima ne samo iz fizike i matematike već i iz hemije i stranih jezika (francuski, engleski, njemački). U tom razgovoru dođemo do ideje otvaranje neke idealne škole. Moj odgovor na to je: da živimo u nekom idealnom svijetu bajki, gdje bih mogla birati šta da radim i kako bih osmislila svijet oko sebe, osnovala bih školu da djecu učim praktičnim stvarima gdje možemo i pogriješiti i gdje na greškama učimo. Voljela bih da postoji neki prostor, neka škola gdje djeca mogu
kroz kreativne aktivnosti poput bojenja zidova, predmeta, praviti svoje neke tragove, da stvaraju, da jednostavno budu toliko slobodni i kreativni da tu svoju postojeću kreativnost još više oplemene, a onda u toj kreativnosti, u tom širokom spektru znanja vi možete i da se
bavite i umjetnošću, ali i naukom. Nauka nisu samo brojevi i zaista kada me pitate da li bih mogla biti nekome postati uzor, onda bih voljela da to nije samo zbog nauke nego zbog svega ostalog, zbog poezije, književnosti, pozitivnog gledanja na život, svega skupa. Kažem
da je za mene prosvjetni radnik jedna cjelokupna ličnost koja poznaje ne samo ono što predaje, čime se bavi, već jednostavno ima širok dijapazon zanimanja, interesa i općeg obrazovanja gdje svako dijete u jednoj takvoj ličnosti može naći utjehu, utočište i inspiraciju u konačnici. Da živimo u idealnom svijetu ja bih voljela da su nastavnici takvi da sam ja dio nekog nastavnog kolektiva gdje su nastavnici zaista tu da probude ono najljepše u učenicima.

Koliko je i da li je teško približiti ljepotu nauke djeci na taj način?
Pa ono što je otežavajuće jeste što dok studirate slušate predmete kao što su metodika, didaktika i pedagogija, i kroz te predmete učite koliko je važna interakcija s publikom, s onima kojima predajete, a mi danas nemamo ništa od toga, ili bar nemamo mogućnosti direktne, neposredne komunikacije i interakcije. Ja često kada držim te časove znam reći – e sada da smo u učionici, sada bih vas upitala to i to, sada bih rekla to i to, šta biste mi vi odgovorili. Nedostaje taj dio da se učenici osjete dijelom tog nastavnog časa. Mislim da se nastava ne može odvijati samo ovako, online, preko ekrana, preko žice, da je potrebna ta ljudska interakcija. Ja sam znala kada predajem u učionici npr. Njutnove zakone, pa zakon akcije i reakcije, da izvedem dvoje učenika pred tablu i kažem hajmo sada uzeti neki konopac i povucite vi na jednu stranu, aha vidite da djelujete na ovoga, vuče ga prema sebi,
onda ovaj prvi vuče drugog i tako dalje, da se osjete ti neki elementi. Često sam uzimala kišobrane da nešto pokazujem, bacala kredu u zrak. Potrebni su ti elementi da učenik vidi i da onda i sam ponovi to. Zato kažem da volim napraviti tu interakciju u učionici koje nema. Da bismo to nadomjestili, ja se konkretno trudim napraviti nešto od tih ogleda i
eksperimenata, pokazati pred kamerama koliko je moguće. Koliko uspijevamo u tome to je na učenicima i svim onima koji gledaju da procijene, ali tu bih se uvijek ogradila i rekla bih da zaista nije isto predavati pred TV kamerama i u učionici, jer pred kamerama i reflektorima, uvijek postoji doza treme i straha hoće li sve to biti na kraju kako treba. Naravno u toku samog predavanja vi mislite na sljedeće što želite da kažete, ograničeni ste vremenom, samo je 15 minuta na raspolaganju. U tom vrtlogu misli kako da sve to objedinite i kažete na pravi način naravno da se potkrade neka greška u govoru, ili neki jednostavni lapsus, neke fizikalne veličine, njihove nazive i sl, kažete različitim redoslijedom itd, pa i zato kažem, ne stignete se ni ispraviti, ne stignete se korigovati u tom smislu kao što biste to napravili u učionici. Zato kažem da predavanje pred tv kamerama ima te ograničavajuće okolnosti gdje u učionici neko dijete će se nasmijati, reći nije to tako, nije to tako trebalo i vi onda kažete da, da, svaka čast, odlično ste to zamijetili. Bude vam drago da neko prati, da je neko
aktivan, da prati te vaše potencijalne greške i na taj način utvrđuje svoje znanje i usvaja novo, tako da mi taj dio nedostaje.

Da li ovakav program, edukativnog karaktera koji prati nastavni plan i program, treba postojati i mimo pandemije?
Ja mislim da je itekako potreban, ne zato što možda nastavnici ne rade svoj posao kako treba, nipošto, već kao dopuna, kao dodatak i kao okruženje u kojem bi ne samo djeca, već i njihovi roditelji, nane, dede, bake bili pod tim nekim utjecajem. Kaže se često: ono si što
konzumiraš kroz hranu, s kim si takav si. Sve te izreke nas uče da ono što nas okružuje, čemu smo izloženi nas oblikuje i utječe na nas. E sada da li će dijete biti izloženo kontaktnim serijama, crtićima ili negativnom sadržaju, vijestima ili ćemo pokazati i nešto drugo, pokazati da škola ne završava u 12.00h, u 14.00h nego da taj sadržaj možete na jedan drugačiji, veseliji način vidjeti na TV-u . Izloženost tim temama, tom sadržaju, ne samo za učenike već i za njihove roditelje bi bila itekako pozitivna, da se jednostavno naviknemo da je znanje tu
oko nas i da trebamo težiti ka tome. Mislim da često ljudima nedostaje svijest o važnosti znanja, o bogatstvu znanja, koliko je to jednostavno veliko i bitno za cjelokupno djelovanje. Vi ćete često čuti od mladih ljudi, da ne provode previše vremena uz knjigu i ne posvećuju
previše pažnje čitalačkoj kulturi, jer su orijentirani na vještine koje će primijeniti u poslu u cilju ostvarivanja većih materijalnih primanja. Međutim, čitanje knjiga, stjecanje znanja, potraga za znanjem, je ono što oblikuje čovjeka kao osobu, oblikuje vaš način razmišljanja, ophođenja s drugim i u konačnici stvara radne navike, u kojim ćete biti produktivniji i donijetiviše i duhovnog i materijalnog, ali nažalost, mnogi teže samo za ovim posljednjim. Zato kažem da bi ti sadržaji definitivno, po meni, trebali biti dio i van pandemije.

Imate li neke planove za budućnost koji se tiču ovakvog vida prenošenja znanja?
Ne znam koliko ste uspjeli vidjeti i prepoznati, no već dvije godine radim na Youtube kanalu upravo za fiziku. Naime, taj Youtube kanal je pokrenut kao pomoć studentima, gdje su snimljeni eksperimenti koji se izvode u laboratoriji. Nakon što su snimljeni ti eksperimenti, onda smo to željeli proširiti i onda se išlo na neke druge sadržaje, predstavljanje knjiga iz fizike, zatim unboksing teleskopa, intervjuisali smo profesore iz CERN-a, pa smo u konačnici zahvaljujući radu tog kanala bili prepoznati od profesora iz CERN-a koji su nas kao prvu
grupu iz Bosne i Herecegovine pozvali da dođemo u CERN i da posjetimo detektore i postrojenja u CERN-u. Na tom Youtube kanalu zaista se trudim da prenesem razne sadržaje od eksperimenata do računskih zadataka, iskustava iz CERN-a, a u konačnici, evo posljednji
video koji sam snimila je bio dio iz moje doktorske teze. Dakle, neke elemente koji možda nisu za širu publiku zbog poteškoća u razumijevanju tako specifične fizike, ali vjerujem da postoje ljudi i studenti koji ne nalaze te neke odgovore u knjigama pa je onda zgodno da ih nađu u virtuelnom prostoru kao što je YT kanal. Meni je konkretno vrlo teško iz Sarajeva raditi na doktoratu, gdje nažalost nemam tu neku skupinu ljudi koju bih mogla konsultirati ili
bilo koga, nekoga koga bih mogla pitati u datom trenutku kada mi nešto nije jasno, jer je toliko specifična ta oblast fizike. Mi u Sarajevu, trenutno nemamo stacioniranog profesora čestične fizike, kojom se ja bavim ovdje, tako da sam sama imala problema u pronalaženju odgovora. Kada bih došla do tih nekih odgovora, htjela sam nekome i sama da pomognem i zato sam napravila taj video. Trudim se kroz taj kanal nastaviti online način predavanja ili širenja znanja iz fizike. Teško je odgovoriti koliko ću uspjeti u tome, koliko mi vrijeme dozvoljava, jer to su neki drugi elementi. Uživam u tome, no potrebno je reći da je iza svakog tog videa zaista uloženo dosta truda, rada, vremena. Snimanje edukativnih videa ne predstavlja aktivnost govora i snimanja u datom trenutku inspiracije. Svaki taj video se mora osmisliti, izaranžirati, ovdje uopće neću govoriti o video editingu, jer je to poseban element i
zahtijeva posebno vrijeme i pažnju, ali da bi nešto bilo smisleno, konstruktivno predstavljeno, mora se zaista uložiti vrijeme, istražiti i analizirati podaci, informacije koje su dostupne da se na što jezgrovitiji način to predstavi publici, posebno u online formatu.

Categories
Wonder STEM

Kurs lego robotike za djecu

Piše: Amina Hasagić

Udruženje “Alternative” Kakanj zajedno sa “Kreativnim inovacijskim centrom Kakanj – Kick” organizovalo je kurs lego robotike za djecu uzrasta 8-14 godina. Predavač kursa je Emin Šehić, inženjer za razvoj softvera i asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Cilj kursa jeste da se na zabavan i interaktivan način uvedu djeca u svijet projektovanja robota, a uz to da se obezbijedi da se polaznici kursa osjećaju kao mali inženjeri. U konačnici cilj kursa jeste podstaći u djeci kreativan način razmišljanja i probuditi želju za učenjem i napredovanjem.

Kurs je osmišljen kao interaktivna radionica izrade robota. Učesnici će tokom kursa proći kroz tri faze: faza osmišljavanja rješenja, faza sastavljanja i programiranja i na kraju završna faza – testiranje robota. Učesnici su podijeljeni u dvije grupe i to po 13 učesnika, a organizatori ističu da je prisutan veliki interes za učenje robotike upravo kroz lego kockice.

Prvi časovi Lego robotike održani su 24. 04. 2021. godine, a prostorije  Kick-a bile su preplavljene dječijim uzbuđenjem, povicima iznenađenja i radosti za svaki uspjeh koji su postigli u programiranju i testiranju svojih prvih robota. Polaznici su se upoznali sa zanimanjem inženjera/programera i naučili šta su to roboti. Sastavili su svoje prve robote, programirali ih i testirali. Predavač Emin Šehić približio je djeci svijet robotike, a kurs je završen brojnim željama i pitanjima šta i kako dalje.

“Tema je vrlo aktualna i za starije i sretni smo što smo u Kick-u pružili djeci mogućnost da uče i otkrivaju svijet robotike. Veliko je zadovoljstvo posmatrati ih ponosnima, sretnima i samouvjerenima. Bravo klinci!”, izjavili su iz centra Kick.

Zajedno sa Kick centrom Udrženje „Alternative” Kakanj učestvuje u samoj organizaciji kursa. U želji približavanja samog koncepta kursa lego robotike za naše čitatelje i čitateljke razgovarali smo sa izvršnom direktoricom Udruženja „Alternative“ Kakanj Maksumom Topalović

Da li imate neke dodatne informacije o samoj izvedbi kursa lego robotike, a voljeli biste da se i s tim informacijama upoznaju naši čitatelji i  čitateljke?

Opći cilj pokretanja kursa lego robotike je kod najmlađih probuditi i podržati znatiželju i interes za naukom, unaprijediti njihove vještine rješavanja problema i potaći ih na timski rad. U setovima koje koristimo, samo u jednom se nalazi blizu 1000 dijelova. Slaganjem djeca razvijaju fine motoričke vještine. Osim toga djeca na zanimljiv način učenja kroz igru i međusobnu interakciju savladavaju prve korake programiranja, razvijaju logičko razmišljanje i rješavanje problema.

Da li prvi put organizujete ovakav kurs lego robotike?
Udruženje “Alternative” i “Kreativni inovacijski centar Kakanj Kick” prvi put organizuju kurs Lego robotike za djecu. Iza sebe imamo tri kursa programiranja za odrasle i seminar digitalnog marketinga. Ipak u ovu zanimljivu dječiju avanturu ulazimo sa stručnim predavačem. On je Emin Šehić, inženjer za razvoj softvera i asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu i sa odličnom opremom. Koristit ćemo tri lego seta gdje su dva seta nabavljena vlastitim sredstvima, a jedan uz podršku Tvornice cementa Kakanj, koja je i do sada podržavala naše inicijative.

Maksuma Topalović, izvršna direktorica Udruženja „Alternative“ Kakanj

Zanima nas odziv djevojčica na kurs robotike, te kakve povratne informacije i rezultate imate od njih?

Djevojčice su jednako kao i dječaci zainteresovane za ovaj kurs. Znatiželjne su i spremne uhvatiti se u koštac sa izazovima od slaganja robota do ugrađivanja elemenata elektronike i savladavanja programerskih vještina za pokretanje robota.

Kakav se napredak može postići u dječijoj dobi vezano za robotiku?

Vjerujemo da ćemo kod djece probuditi znatiželju za naukom. Planiramo pratiti njihove dalje potrebe, želje i interese i odgovoriti na što je moguće više identifikovanih potreba. Možda nećemo mi uspjeti odgovoriti na svaki, ali potrudit ćemo se dati dobre savjete i/ili se povezati sa onima koji rade na rješavanju takvih potreba.

Imate li neku poruku za nove, buduće robotičarke koje su zainteresovane za ovakvu vrstu kursa?

Djevojčice, robotika je za vas, vi volite suradnju i znate naći prava rješenja radeći u timovima. Kreativne ste i uporne. Vrata svijeta robotike širom su vam otvorena. Pridružite se jednom od kurseva!

Categories
Wonder STEM

Noć istraživača

Noć istraživača 2018

Piše: Amina Hasagić

Nauka je sistem sređenih i sistematiziranih znanja o nama i svijetu koji nas okružuje, ona je naučni metod pomoću kojeg pojedinac može dobiti odgovore na sva naša pitanja koja proizilaze iz znatiželje. Upravo Noć istraživača koja se obilježava jednom godišnje u 30 evropskih država omogućava posjetiocima da dolaze do novih spoznaja, te da se upoznaju sa naukom, jer je nauka puna čuda!

Evropska noć istraživača je tradicionalna proslava naučnih dostignuća i istraživanja, više od decenije okuplja sve ljubitelje nauke širom BiH i Evrope. 

Pod Evropskom inicijativom 2005. godine počelo je svakogodišnje obilježavanje Noći istražvača. Ovakav vid dođagaja ima za cilj promovisati naučna istraživanja te karijere naučnika. Pored toga za manifestaciju Noć istraživača jedan od važnih ciljeva, a ujedno i misija jeste podizanje svijesti o tome koliko naučna istraživanja kao i cjelokupna nauka pomaže pojedincu u svim segmentima života te da je nauka zabavna i puna čuda.

Evropska noć istraživača je događaj koji se održava širom Evrope kao dio Horizont 2020 programa, koji okuplja veliki broj istraživača i posjetilaca jednom godišnje, posljednjeg petka u septembru.

U samom terminu Noći istraživača predstavljaju se istraživači kroz različite vrste aktivnosti i sve to kroz prijateljsku atmosferu, a krajnji cilj jeste približiti istraživača publici kako bi publika spoznala važnost nauke u svakodnevnom životu.

Noć istraživača 2018

Evropsku noć istraživača u Bosni i Hercegovini (BiH) zajedničkim snagama realizuje konzorcij sačinjen od Tidea d.o.o. Banjaluka, Udruženja BALKANFILM, Instituta za hidrotehniku d.d. Sarajevo (HEIS) i Info centara Evropske unije u BiH,  u saradnji sa partnerskim organizacijama širom BiH. Evropska noć istraživača realizuje se pod pokroviteljstvom programa Evropske unije Horizont 2020. 

Noć istraživača obilježava se i u BiH i to od 2012. godine, a tokom trajanja 2017. godine manifestacije je posjetilo više od 20.000 posjetilaca i to u šest gradova.

Manifestacije u 2018. godini posjetilo je preko 22.000 posjetilaca u osam bh. gradova. Iz godine u godinu zabilježen je trend rasta broja učesnika, gradova i naučnika/istraživača koji učestvuju u manifestacijama. 

Iz godine u godinu broj posjetilaca raste, a nas je zanimalo na koji način se održao program Noć istraživača u 2020. godini, s obzirom na pandemiju koronavirusa. Iz razgovora sa organizatorima Noći istraživača saznali smo da je kreiran prilagođeni program s obzirom na cjelokupnu situaciji i to putem online platformi.

Evropska noć istraživača, tradicionalna proslava naučnih dostignuća i istraživanja, više od decenije okuplja sve ljubitelje nauke širom BiH i Europe. Evropska noć istraživača je za 2020. godinu pripremila poseban online sadržaj s centralnim događajem održanim 27. novembra 2020. godine. Centralni događaj je okupio partnere i prijatelje ove manifestacije te brojne naučnike, istraživače i ljubitelje nauke. Prilagođeni program za 2020. godinu je trajao i tokom decembra 2020. godine te su kroz online platforme, radionice, predavanja, takmičenja, eksperimente i brojne naučne zanimljivosti svi zainteresovani mogli učestvovati i otkriti neotkriveno.izjavila je Amela Hrasnica, PR Noći istraživača, Sarajevo.

Noć istraživača 2018

Također u samom razgovoru su naglasili kako pandemija nije smetala organizatorima da ispune dosadašnju svrhu ovakvog programa, a to jeste sama promocija naučnika/istraživača. No, ove godine poseban osvrt i naglasak bilo je prikazati posjetiocima ulogu i značaj naučnika u vremenu pandemije koronavirusa. 

Evropska noć istraživača BiH 2020. je nastavila prethodnu uspješnu tradiciju istraživanja i promocije naučnih i istraživačkih potencijala BiH kroz takmičenje srednjih škola za najbolji naučnoistraživački rad, takmičenje osnovnih škola za najbolji likovni rad, potragu za blagom, razgovore s naučnicima, virtuelne posjete laboratorijama i naučnim institutima širom BiH te brojnim drugim zanimljivim sadržajima za sve generacije. Kroz razgovore s naučnicima, istraživačima te brojne panel diskusije Evropska noć istraživača je nastojala istražiti i predstaviti ulogu naučnika u vremenu pandemije te značaj njihovog rada za dobrobit čovječanstva.

Amela Hrasnica nam je otkrila da program nastavlja sa promocijom nauke u BiH te kako se raduju novim aktivnostima tokom 2021. godine.

Evropska noć istraživača BiH svakako nastavlja svoje aktivnosti promocije nauke i istraživanja u BiH tokom cijele godine te se radujemo organizaciji nove manifestacije u 2021. godini.

Categories
Wonder STEM

Položaj žena u ANUBiH

Piše: Selma Koso

Položaj žena u svim poljima nauke je dugogodišnja tema diskusije u cijelom svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini. Iako smo kao društvo mnogo napredovali u ovom polju, neki podaci su idalje razočaravajući. Jedna od institucija o kojoj smo istraživali na ovu temu je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).

ANUBiH, svima vjerovatno već poznata, je najveća naučna institucija u Bosni i Hercegovini i već dugi niz godina se bavi unapređenjem i podržavanjem nauke i umjetnosti na čitavom području BiH. Članstvo u ovoj instituciji je pripalo mnogim cijenjenim naučnicima i naučnicama, no rodna ravnopravnost se može dovesti u pitanje. Dokaz tome je informacija iz rada “Žene članice Akademije nauka i umjetnosti BIH” članice ANUBiH prof. dr. Adile Pašalić-Kreso, profesorice pedagogije, u kojem je navela da je pomenuta Akademija od svog osnivanja od 175 redovnih i dopisnih članova imala samo 12 žena.

Izvor: skolegijum.ba

Također, ANUBiH nikada nije imala ženskog predsjednika. Ipak, možemo vidjeti poboljšanje položaja žena u ANUBiH sa činjenicom da trenutno imaju potpredsjednicu, akademkinju Lidiju Lincender-Cvijetić. Pašalić-Kreso je u istom radu navela da ANUBiH ima dosta više žena u svom sastavu nego mnoge akademije u regiji. 

Izvor: avaz.ba

Imali smo priliku razgovarati sa Naidom Nišić, koordinatoricom službe za opće i pravne poslove, koja nas je informisala o tome kako postati član, te ko sve može biti član ANUBiH. Izjavila je da proces odabira članova počinje objavom obavijesti u trajanju od 45 dana od strane Akademije kojom se pozivaju organizacije da predlože svoje članove. Članovi mogu biti svi oni koji ispunjavaju određene uvjete što podrazumijeva da su državljani BiH čiji rezultati predstavljaju visoko dostignuće u polju nauke i umjetnosti. Kandidati se nikada lično ne mogu prijaviti, već su predloženi od strane univerziteta, naučnoistraživačke organizacije, visokoškolske ustanove, te i samih odjeljenja ANUBiH. Nakon toga se obrađuju prijave, nastupa glasanje koje može biti javno ili tajno po izboru Akademije te se zakazuje izborna skupština. Novoizabrani članovi najprije postaju dopisni i nakon nekoliko godina mogu preći u redovne članove.

Na pitanje da li ANUBiH zastupa određenu gender politiku Nišić nam je rekla:Prilikom svakih izbora Akademija vodi računa o tome da se omogući ženama isti pristup kao i muškarcima, da uvijek bude žena među kandidatima kao i primljenim članovima.

Nakon što smo dobili izjavu da ANUBiH zastupa gender politiku i informacije da su proteklih godina primili dosta više ženskih članova nego prije, odlučili smo istražiti podatke na njihovoj oficijalnoj web stranici. Uvidom u članstvo na web stranici primjetili smo da broje 36 redovnih članova, od čega je 7 žena, što predstavlja 19,44%, dok je među dopisnim članovima omjer žena i mušaraca 1/10. Nakon ovih informacija nismo htjeli stati sa istraživanjem, te smo uvidjeli da među 8 počasnih članova nema žena. Na kraju, ukupno kroz historiju ANUBiH broji 310 članova, od čega je tu samo 16 žena, što predstavlja 5,16%. Te članice su: Mirsada Hukić, Lidija Lincender-Cvijetić, Senka Mesihović-Dinarević, Ljerka Ostojić, Adila Pašalić-Kreso, Branislava Peruničić, Mirjana Vuković, Marina Katnić-Bakaršić, Desanka Kovačević-Kojić, Svjetlana Fajfer, Mihra Taljanović, Jagoda Buić, Vera Kržišnik-Bukić, Jela Grujić-Vasić (1923 – 2009), Hanifa Kapidžić Osmanagić (1935 – 2019), Mica Todorović (1900 – 1981). 

Gore navedene rezultate smo odlučili uporediti sa UNESCO-vim istraživanjem Women in Science iz 2019. godine, gdje je procenat žena koje učestvuju u nauci u BiH 46,8%. Ovaj broj nam pokazuje da skoro polovinu naučne zajednice u BiH čine žene i pokazatelj je da ANUBiH i dalje nema zadovoljavajući broj žena članica, te da nisu ni blizu broju od 46,8% . Zbog toga ne smijemo staviti tačku na ovaj problem te je jako bitno promovisati i staviti akcenat na sve žene koje su ostvarile jako značajne uspjehe i pružiti im priliku da budu vidljive. Također, pred samu objavu ovog članka dobile smo nove informacije i uvid u dokumentaciju od strane Pašalić-Kreso te zbog toga još uvijek ne možemo naše istraživanje na datu temu privesti kraju. U narednom periodu ćemo nastaviti sa radom iz date dokumentacije jer sada imamo priliku istražiti još više o ovoj temi. 

Categories
Smoking STEM

Nova saradnja: Nahla i STEM Team zajedno u StemUp Challenge-u

Piše: Nejra Mujagić

Nahla, Centar za mlade Tignum (u sklopu Nahle) i Stem Team stupili su u saranju i zajedno će raditi na budućim projektima uključivanja najmlađih i njihovih roditelja u odrastanje sa STEM-om. 

Kroz projekat StemUp Challenge cilj je pokrenuti najmlađe, ali i roditelje da aktivno učestvuju u razvijanju osjećaja za nauku kao i približavanju iste svojoj djeci. Roditelji igraju aktivnu ulogu u izboru budućeg zanimanja djeteta. Međutim, važnu ulogu imaju i prosvjetni radnici. Stoga je ovaj projekat proširen na osnovne i srednje škole kako bi se i nastavnici i nastavnice aktivno pridružile STEM priči mladih istraživača.

Nahla u misiji osnaživanja žena

Osnaživanje žene u svim značajnim aspektima njenog života Nahlino je dugoročno opredjeljenje i vrijednost koja prožima sve njihove programe i aktivnosti. Žele da svaka žena iz Nahle izađe osnažena i svjesna svoje vrijednosti i potencijala, ohrabrena da preuzme odgovornost i donosi pozitivne promjene u svom okruženju. 

Nahlin klub mladih „Tignum“ osnovan je 2012. u okviru Nahle s ciljem okupljanja mladih žena koje su zainteresovane za aktivno djelovanje u društvu, istraživanje problema zajednice, lično usavršavanje i participiranje u lokalnim i međunarodnim projektima. U toku svog rada, tim iz Tignuma je napravio vodič za male naučnike i na taj način doveo nauku u domove svih znatiželjnih naučnica i naučnika.

Spomenuti vodič se sastoji od 14 eksperimenata i zadataka iz oblasti biologije, hemije i fizike. Cilj ove aktivnosti je ohrabriti i promovirati učešće mladih u naučnom istraživanju i promovisati podjednaku dostupnost nauke za sve.

Vodič možete pronaći na ovom linku.